Slastičarnica Amélie bila je predmet našeg članka prije šest mjeseci (link), kada smo se vrlo pozitivno osvrnuli na uspjeh kojim već desetak godina gazi na našoj slastičarskoj sceni.
Uspjeh je, realno, zaslužen. Trud i entuzijazam koji su bili prisutni od prvog dana bio je vidljiv.
Mi, kao gosti na sve 4 lokacije, (podsjetimo – ona na Dobrom Dolu se ugasila prije nekoliko mjeseci) pratili smo sve njihove uspjehe i ne tako primjetne padove (mahom s uslugom, što je dijelom i neminovno).
Na početku smo bili prezadovoljni simpatičnom slastičarnicom pod katedralom u francuskom stilu s izrazito šarmantnom terasom pod drvećem. Terasa je u međuvremenu obnovljena. Izgubila je znatni dio šarma i postala (da oprostite) nadignuta i natkrivena. Istine radi, sada je ponešto funkcionalnija.
No, vratimo se onoj najnovije otvorenoj Amélie iz Središća i pušenju, što je tema današnjeg članka.
Terasa na kojoj se puši spojena otvorenim vratima s dijelom u kojem se ne puši
Ovaj dio nam zbilja nije jasan. Nešto što se promovira kao simpatična francuska slastičarnica u praksi je prostor koji ima terasu na kojoj se puši (taj dio još možemo donekle razumijeti) spojenu i pregrađenu s dijelom u kojem se ne puši.
Međutim, vrata između ta dva prostora konstantno su širom otvorena. Bili smo nekoliko puta, uvijek je bilo tako.
Slastičarnica Amélie u centru grada ima potpuno drugačiju priču. Tamo je terasa većim dijelom otvorena i dvadesetak metara je udaljena od interijera.
Terasa u Središću se može otvoriti pokretnim stjenkama, ali tada očito puše prejak vjetar i prehladno je da terasa zimi bude otvorena.
Postoje grijalice, no nesretnoj vjetrovitoj situaciji kumuje i poprilično brisani prostor oko rotora u ulici Brune Bušića te uz Perivoj Središće.
Tada su se u lokalu dosjetili terasu držati zatvorenom. Kamo odlazi zadimljeni zrak – nismo upjeli doznati jer nismo naišli na ventilaciju (što je čak manje bitan dio za ovaj članak!).
Bitan moment su ta vrata koja vode u nepušački dio. Otvorena… širom. Satima.
Pitali smo ljubazno osoblje smatraju li da je to korištenje prostora ovog tipa po propisima. Iz odgovora smo shvatili da su upoznati s nedostatcima ovakvog “rješenja”, no eto “Tako je kako je”.
Također su nam rekli da im je inspekcija navela kako bi terasa trebala biti barem dijelom otvorena, što ovdje nije slučaj.
Za pretpostaviti je da im inspekcija nije naložila da dio između pušačkog i nepušačkog bude otvoren, kako bi se dim širio i u nepušački prostor.
Rezali smo fotografije zbog identiteta gostiju, ali na metar od nepušačkog dijela (dakle u pušačkom dijelu) sjedile su tri djevojke koje su pušile.
Na metar, pak, unutar nepušačkog prostora nalazi se stol.
Nama sve opisano djeluje kao priličan nemar.
Zbilja nemamo ništa protiv da, ukoliko propisi dopuštaju miješanje pušenja i konzumacije slastica i ostalih proizvoda poput quichea (kojega smo jeli ovaj put), takav dio prostora i postoji – no imati ga spojenim s prostorom u kojem se ne puši uz otvorena vrata smatramo (blago rečeno) nemarnim i drskim prema napušačima. Djelatnici su ustvrdili kako gore opisana situacija nije zbog njih.
Usput budi rečeno, ono zašto smo došli…
Quiche od tikvica i kozjeg sira bio je uobičajeno dobar, uz čaj i dobru uslugu (koja je doista i bila takva). Bio bi to jedan simpatičan paket, a onda… sve pozitivno nabrojano odvedeno je u zaleđe navedenim propustima.
Slastičarnica Amélie ovih deset godina postala je svojevrsnom slastičarskom institucijom.
Molimo odgovorne – vratite dostojanstvo ovom simpatično uređenom prostoru. Vratite ga i svima koji bi tamo htjeli i mogli naći kutak za sebe.
fotografije: Eat Out Zagreb
