fotografije: Eat Out Zagreb

Uskoro će biti desetogodišnjica otvorenja prve od današnje tri poslovnice ove zagrebačke slastičarnice (Vlaška, Duknovićeva i Bušićeva ulica), a kao da je bilo jučer kada smo ugledali taj simpatičan prostor otvoren tih dana u Vlaškoj. Vlasnica Žakline Troskot tada je, uz tek još jednu djevojku, otvorila Amélie i krenula u neizvjesnu priču.
S obzirom da smo bili stalni i česti gosti, promatrali smo kako se razvijaju, šire ponudu, šire prostor, a zatim otvaraju i ostale podružnice koje smo također posjetili zadnjih godina.

Na primjeru prve, one podno zagrebačke katedrale, ukratko ćemo opisati naše viđenje njihovog opstanka i očitog uspjeha na našoj slastičarskoj sceni.
Svih tih godina smo, osim novih kolača koji su dolazili povremeno u opticaj, kao i sladoleda, imali običaj probati njihov simbol – tortu Amélie. Mislili smo – ako tu pokleknete – gotovi ste. Ali zaključno s današnjim danom oni nisu pokleknuli, ta torta je i dalje kvalitetna, puna okusa i vrlo uravnotežena.

Transformacija u ozbiljan posao

Na početku je to bila izuzetno šarmantna mala oaza u kojoj smo, iako je gužva krenula od prvog dana, znali naći naš kutak i u njemu bili sretni, pogotovo ukoliko je pala kiša ili bilo zima. Kolač uz čaj bi popravio sve.
S obzirom da tu rade mladi ljudi, dosta ih se izmijenilo i usluga je bila svakakva. Znali smo i sami kontaktirati šeficu kad je stanje bilo alarmantno. Srećom, to nam se dogodilo samo jednom. Na kraju ipak pamtimo one djelatnike koji su tu godinama i postali su voditelji – od Danijela nadalje…

Zadnjih godina početni šarm se proširio na ozbiljan posao, međutim nije potpuno nestao. Ljupka (ne Gojić, to nije taj članak!) terasica pod drvećem, čim se Vlaška krene spuštati niz Bakačevu, nije više Ona terasica na kojoj smo uživali naći hlad u pauzi, to je sad podignuta natkrivena terasa koja je više zanatska nego ljupka, ali i dalje vrlo funkcionalna (prednost nove terase je, recimo, što vam vrapčić ne može usred šalice ubaciti paketić *** nećemo reći kakav paketić točno, ali naslućujete).
Zadnjih dana, vidimo, prebacili su i sladoled na tu vanjsku terasu – dobio je izgnanstvo iz unutarnjeg prostora.

Slastičarnica Amélie danas više nije samo entuzijazam i staropariški kutak za bijeg u slađi (srećom ne i preslatki) svijet, ona je uhodana priča koja je, čini se, tu da ostane i stvori tradiciju.
Svjedoci smo njihovog profesionalnog ponašanja i kod narudžbi torti, super komunikacije i u Facebook porukama, držanja dogovora (da, u Hrvatskoj, ko bi rek’o!).
A sjedeći ovih dana u unutarnjem dijelu slastičarnice u Vlaškoj promatrali smo i goste… Bilo ih je dosta, mnogi su došli samo kako bi uzeli kolač, dva za van. Terasa je bila puna.

Od noviteta zadnjih tjedana uočili smo Joséphine tortu od mascarponea, slatkog vrhnja, čokolade i kave. Zanimljiv kolač koji će voljeti ljubitelji kave i čokolade.

Zaključno – Amélie gazi dalje, a mi im želimo da ulaskom u drugo desetljeće nastave svoj put u višoj srednjoj klasi slastičarnica u Zagrebu, a takvih (kao i onih u visokoj klasi) nema baš puno.