Je li Orijent sladoled koji smo upravo probali ogledni primjerak ovogodišnjih sladoleda od pistacija u Zagrebu? Moglo bi lako biti tako. Ako jest, bolje da nakon ovog iskustva završimo odmah test, odemo u supermarket i kupimo kutiju sladoleda. Otvorimo kutiju, ubacimo nekoliko žlica džema od borovnice povrh i nazovemo sladoled Premium.
Da se razumijemo, Orijent nikada nije imao premium pistacija sladoled. Njihovi sladoledi upravo su godinama bili legendarni zbog kremaste strukture, voćnih ili mliječnih umaka i komada kandiranog voća koje je ubacivano u sladolede baš poput kakvog blagdanskog kolača. Bili su to dugo sladoledi kakve nisi mogao probati nigdje drugdje kod nas. Upravo zbog toga desetljećima su imali vjerne goste, između ostalih i nas.
Kako bi bili konkurentni i nakon prepuštanja posla novim vlasnicima, u Orijentu su malo po malo smanjili food cost, uveli neke nove okuse sladoleda, ali su ostavili klasike što je dobra odluka. Također, osim središnjice u Maksimirskoj otvorili su i poslovnicu pri Trgu bana Jelačića.
Kada smo pri ulasku u središnjicu u Maksimirskoj zatražili pistaciju, simpatični mladić rekao je kako imaju ovaj Premium okus pistacija / borovnice.
Ok, sjećamo se da su prošlih godina imali dvije kombinacije s pistacijama (druga je bila zanimljiva s baklavama) pa smo rekli da može ta koju imaju – s borovnicama.
Jesmo li se zeznuli u odluci? I ne i da.
Ne jer je sladoled ukusan, kombinacija pistacije i borovnice je vrlo dobra i maštovita i sve bi trebalo voditi u sladoledni zen. Ali…
Prvo, naša kuglica od pistacija i borovnica nije baš u sebi sadržavala pistacije. Naišli smo na 2, 3 milimetarske i oku jedva vidljive kockice pistacije, a ostalo je bio neki pristojni bazni kremasti sladoled vrlo vjerojatno potpomognut zelenkastom bojom. Sladoled kakvog se ne bi posramio ni osrednji lokal na betonskoj šetnici u Medulinu. A onda, pogledali smo, čak je dio sladoleda i druge boje, vanilijaste vonabi (ne zanosimo se mišlju da kupuju skupe mahune vanilije za proizvodnju sladoleda).
Na njihovoj web stranici hvale se uistinu famoznom tradicijom od 1936. Nažalost, malo toga od te tradicije ostalo je danas u lokalima ove nekoć legendarne slastičarnice.
I sve bi donekle, uz pristojan džem od borovnica, bilo u redu kada taj okus ne bi zvali Premium i naplaćivali ga 15 kuna po kuglici, dok ostale naplaćuju 12 kuna.
Količinski je kuglica u redu, iako je mladić u posjedu žlice – grabilice koju je naizgled naslijedio iz najsurovijeg doba po količine kuglica i kolača u Orijentu. Bivši vlasnik nas je šparnim grabljenjem kuglice uvijek podsjećao na Soup nazija iz serije Seinfeld.
Dakle, ugrabivši u dva i pol navrata tom sitnom grabilicom, mladić je izvadio prilično respektabilnu količinu sladoleda u omaleni kornet. Istina, čim smo izašli Orijent sladoled počeo se topiti i komadi džema od borovnice počeli su otpadati, ali to čak ne zamjeramo. Dapače, rekli bismo da je to moment koji sladoled vuče prema prirodnijoj varijanti od onih postojanih sladolednih trovremenskih taftova.
Sve u svemu, ako se po jutru dan poznaje, bolje da naš godišnji test sladoleda s okusom pistacija odmah prekinemo, ako je Orijent sladoled ogledni primjerak.
Kad se sjetimo svih zamki i loših do tek dobrih sladolednih kuglica koje bi tek željele biti pistacija kuglice, padne nam mrak na oči.
Možda bi zaista bilo vrijeme da nam prestanu prodavati proizvode pod Premium i luksuzne ako to uistinu nisu – sjećamo se nedavnog primjera sendviča s tartufom iz Dubravice Michelinovog chefa kojemu je, eto, falilo tartufa. Sendviču, ne chefu.
U Zagrebu nađemo možda jedno do dva mjesta vrijedna truda s pistacija okusom sladoleda. Čini nam se da je, po našem iskustvu, u ostatku Hrvatske jednako loša situacija, vjerojatno i lošija. Teška vremena po ljubitelje pistacije, prijatelju moj…
fotografije: Eat Out Zagreb