Ukratko, ono što piše u naslovu. Nešto šire: nakon tri, četiri posjeta Salu na Opatovini 13 isprobali smo veći dio asortimana koji nude, osjetili atmosferu i sada s vama dijelimo dojmove. Simpatični lokal Salo Zagreb je, neupitno, oživio pomalo umornu Opatovinu.
Salo Zagreb najavljen je kao kolaboracija Petre Jelenić, najznačajnijeg slastičarskog imena u Hrvatskoj, te Tvrtka Šakote, trenutno jednog od najznačajnijih chefova u nas. Samo ime lokala pretpostavlja tradiciju i osvrt na pomalo zaboravljena jela. I nudi upravo to – emocije, nostalgiju za nekim ljepšim vremenom i sreću zbog momenata u kojima ovdje, ipak, možemo uživati i danas.
Nakon četiri inkognito posjeta i desetak testiranih jela, bilo bi red i nešto napisati o iskustvu.
Osim što Salo Zagreb nudi nekoliko vrsta kruha za van, možete ih konzumirati i tamo na tzv. Salo šnitama, na koje po inspiraciji slažu različite sočne kombinacije. Većim dijelom radi se o vegetarijanskim varijantama recimo s ukiseljenim povrćem ili kremom buče, no probali smo i uspjelu varijantu s fermentiranim vrhnjem i čvarcima.
Te slane šnite koštaju po 4,5€, vizualno su privlačne i lijepa su pratnja kavi. A ovdje poslužuju odličnu Cogito kavu čiji je vlasnik zapravo treći partner, g. Matija Pawlison Belković. Šnite su zasitne, od prilično kaloričnog kruha više vrsta žitarica. Zanimljivo je da baš taj kruh od miiješanog brašna 6 žitarica zovu “proja” nasuprot našim dosadašnjim iskustvima. Projom su u različitim krajevima uglavnom zvali kruh od kukuruznog brašna, nešto slično zlev(an)ki u našim krajevima. Ljubazna djelatnica Sala, inače iz okolice Rastoka, kaže da je brašno baš iz Rastoka te da oni taj kruh od miješanih samljevenih sjemenki zovu proja. Zanimljivo. Uz proja kruh ovdje nude i kruh od svježe mljevenog žita, kukuruzni, onaj od odležanog biodinamičkog brašna, od mljevene pšenice i sjemenki…
Od slanih jela u Salu probali smo i Tvrtkove jagle od kukuruza osmoredca koje poslužuju uz karakterni paški sir i ukusno maslinovo ulje povrh. Krupnije, grublje mljeveni kukuruz osmoredac raznih boja (sigurno bijeli i žuti) je skuhan delikatno i nudi veliku slasnost pri jelu. U ovo zimsko doba gotovo pa ljekovito djeluje na nas. Cijena je 10€.
Osim nekoliko vrsta šnita i toplih jagli koje smo iznad opisali, Salo Zagreb u slanom dijelu jelovnika nudi i Petrine štrukle (2 komada su 6,5€), slanu zlevku po 5,5€, jaje na oko na tostu uz sir i šunku za 5,20€, dnevni sendvič po 6€ i Salo tost za 5€. Ono što bismo kao gosti rado vidjeli ovdje su barem još dva topla jela na jelovniku. Nešto poput sezonske juhe ili još neke vrste kaše. A za toplih dana kakvu hladnu juhu i razne varijante složenih salata. Dodajmo i da su naši susjedi bili zadovoljni štruklima, dva komada koja ne izgledaju masno dolaze s izdašnom količinom prženih mrvica povrh te vrhnjem sa strane.
Drugi dio našeg iskustva vezan je uz slatki dio jelovnika. I tu dolazimo do vrlo jakog aduta na koji igra Salo Zagreb. Taj adut je Petra Jelenić. Da, ima Salo Zagreb manji mladi tim vrijednih ljudi koji Petrine i Tvrtkove kreacije provode u djelo vrijedno – iz dana u dan, ali Petra je tamo. Jedne subote smo je vidjeli na kraju radnog vremena, vidno umornu i umazanu brašnom. Ipak, djelovala je zadovoljno što nam je posebno drago bilo vidjeti. Znamo da bi fotografija Petre gotovo do ramena, a ne tek do lakta, u brašnu bila još i privlačnija i emotivnija od one kada stane pozirati, ali pustili smo je i nismo je ni pitali za fotografiranje. Zaslužila je. A evo i zašto.
Od četiri posjeta u dva navrata probali smo zaštitni znak Sala – salenjak. Preostala dva puta jednostavno je bio rasprodan. Nemoguće ga nam je ispeći u količini koju gosti traže, govore nam neizmjerno ljubazne djelatnice. Da ne zaboravimo, količinu pozitivne energije i simpatičnosti pri usluzi ovdje rijetko ćete naći igdje drugdje. Želimo im da tako ostane i nadalje.
Tradicionalno-moderni salenjak Petra priprema u kalupima te ih racvjetava pri vrhu u simpatični cvijet. Usred cvijeta nadjeva ga pekmezom od šljive. Zadnji put pekmez nije bio 100% od šljive i kada smo pitali djelatnike je li pekmez miješan – rekli su da nažalost nisu mogli napraviti toliko pekmeza od šljive pa su ga pomiješali s nekim od drugog voća (maline ili jagode). Svejedno, fantastični su. Hrskavi i nježni ujedno, izvana tankim slojem lagano karamelizirani, ovi salenjaci mirišu na sunčano jutro nakon kiše u najzelenijem dijelu Zagorja. Osim blagodati koje u njima donosi salo, osjetimo i maslac, a krasno razlistano tijesto svakako nije od jednog, “običnog” brašna, nego je nabildano s još nečim što ga čini vrlo karakternim i otpornim i nakon nekoliko sati (ponijeli smo jedan i doma te ga jeli tek predvečer, bio je odličan). Dakle četiri posjeta nam nije bilo dovoljno da ih pitamo čime konkretno, no pitali smo ih deset drugih pitanja pa će vam sigurno biti zanimljivo pročitati detalje.
Još jednim Petrinom izvedbom smo oduševljeni. To je babka-orehnjača, na fotografiji odmah iznad salenjaka. Već naoko djeluje opako, prelijevajući se iz smeđih nijansi u zelenkastu. Ne čudi, jer Jelenićka kombinira mljevene orahe i bučine sjemenke. Tijesto je podatno i mirisno, sve je ukomponirano u izvanrednu harmoniju okusa. Ovo je po našem mišljenju jedan od najboljih deserata u tradicijskom spektru na našem području, a košta 5,5€.
U slatkom dijelu jelovnika tu su i prhki keks po 3,2€ te prhka pita za 3,5€, slatka zlevanka za 5,5€, buhtle po 4€, zagrebačka torta i Mak na konac torta po 5,5€ te makaroni po 2€. Ponijeli smo dva makarona doma, bolje u Zagrebu nismo jeli. Slične, s podjednako pune okusa možda tek u Parizu.
Ako usporedimo ovaj lokal s onim u susjedstvu mu, s druge strane Dolca (Broom 44) možemo reći da su oba izuzetno simpatična s izvrsnim izvedbama kako jela tako i napitaka. S obzirom na to da su cijene povišene (no dodajmo i da je kvaliteta nemjerljivo veća nego u lokalima za široke mase) oba lokala računaju na goste dubljeg džepa. Sudeći po odličnoj posjećenosti – u oba lokala nekada nećete naći slobodno mjesto – čini se da su gosti prepoznali kvalitetu. Nekako nam se čini da je za sada, zadržavajući čistoću na zavidnoj razini kao i zbog majstorske izvedbe jela, Salo Zagreb u prednosti.
Salo na početku Opatovine je puno svjetla, simpatično i s tek desetak malenih stolova u jednako malenom prostoru. I da, ljudi hrle tamo i očito su postali ovisni. Ono čega se bojimo je tek jedan detalj – da smo i mi među njima.
Salo Zagreb, Opatovina 13
radno vrijeme: pon-sub 8-15
instagram: link
Ocjena:
Hrana 9/10, usluga 9/10, atmosfera 8.5/10, čistoća 9/10
fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
