Restoran Platz smješten je u Zvorničkoj ulici na broju 3, tik uz trešnjevački plac. Nastavlja se na café bar Innotesco istog vlasnika.
Ovih dana Platz je krenuo s radom. Laganim, ali po onome što smo ovih dana vidjeli i okusili, sigurnim koracima.
S obzirom na lokaciju, a uzevši u obzir da su u Zagrebu uglavnom sve tržnice zovu tržnicama, dok se ova legendarna lokacija uvriježeno zove trešnjevački plac – ime restorana je savršeno pogođeno.
Imali smo zadovoljstvo prvi probati što to Platz nudi tisućama susjeda koji žive u blizini, ali i onima koji će, ako je suditi po isprobanom, posegnuti i iz krajeva znatno udaljenih od zagrebačke Trešnjevke do ovog restorana.
Uređenje, jelovnik i usluga – veliko iznenađenje
Sve pobrojano u podnaslovu sveli smo na zajednički nazivnik – veliko iznenađenje. Realno, upravo smo to i doživjeli. Ne iznenađuje nas puno toga, ali ovo mjesto je uspjelo upravo to.
Nismo znali ništa o njemu, osim da će imati dnevna jela tijekom dana, da je na samom trešnjevačkom placu i da otvaraju. Ok, idemo!
Prije svega, uređenje!
Restoran Platz je na tržnici, a budimo realni, ovo je potpuno neočekivan prostor na tržnici. Osim ako niste na nekoj londonskoj lokaciji, na primjer.
Nama je to posebno drago jer je jedan od članova našeg tima trešnjevačke gore list.
Dakle, prvi šok – prostor. Uređen vrlo zanimljivo uz potpis dizajnera interijera Gorana Gračanina, Platz ima nekoliko cjelina. U ulaznom dijelu s naslovne fotografije članka, strop je pomičan i tijekom toplih mjeseci taj dio pretvarat će se u dodatnu terasu (iako pravu planiraju i u dvorištu ispred). Slijedi prolazni dio sa zanimljivim detaljima u maniri ‘lebdećeg’ antiknog namještaja, a nakon njega najveći prostor u kojem smo i sami bili smješteni.
Drugo iznenađenje – jelovnik. Imaju dva dnevna jela (taj dan to su bili Penne Bolognese s pestom od bosiljka po 39 kuna te panirana pileća prsa s kremom od batata i relishom od komorača za 45 kuna). Hoće li biti potrebno dodati još jedno, dva dnevna jela? Ostaje vidjeti idućih mjeseci.
No, mi smo krenuli s jelima s glavnog jelovnika, na čelu s odličnim domaćim drniškim pršutom sušenim nešto nešto više od 2 godine. Kažu nam kako se radi o manjem pršutu, ali da su krenuli u sušenje većih pršuta na rok od minimalno 3 godine. Tu smo ostali iznenađeni jer, osim dnevnih jela, imaju vrlo zanimljiv jelovnik koji nipošto ne možemo nazvati nepretencioznim. Tome se također nismo nadali. Uz pršut uz koji je servirana burratina prelivena bosiljkom od pesta služe i miješane kukuruzne naan pogačice.
Uz tunu tartar i dnevnu juhu sasvim simpatično zaokružen uvod u ručak ili večeru.
Kada smo na jelovniku vidjeli marinirani biftek, marinirana pileća prsa, tagliatelle s rezancima bifteka, juneći burger s domaćim krumpirićima, tunu tataki, dimljenu lignju, ragu od sipe i file orade te kad smo čuli da imaju pastry cheficu (dakle da sami izrađuju svoje kolače), bilo nam je jasno kako ovo nije tek još jedan dosadni lokal na tržnici.
Ovo je prostor koji osim dnevnih jela računa itekako i na ručak i večeru s jelima iz jelovnika. Uz većinu cijena s jelovnika od 45 do 75 kuna, a uz isprobano – ovo je jedan od lokala s najbolje balansiranim omjerom kvalitete i cijene jela. Vikendom imaju ponude ručka u tri slijeda za stotinjak kuna (u cijeni je i čaša vina i desert)
Kada smo probali njihov odličan medium rare biftek od malog dobavljača s placa, mariniran dva dana (uz kremu od batata i klice graška, infuzirani kozji sir s korijanderom, limunom, ciklu pečenu u soli te demi-glace umak), a nakon toga i putrasto podatnu tunu tataki uz katsu sezam, domaće ljutkaste feferone, klice korijandera i vasabi majonezu) zamolili smo uslužno osoblje da nas, ukoliko je moguće, upoznaju sa chefom.
Zanimalo nas je tko su ti ljudi koji su došli kuhati u lokal na tržnici, a kuhaju (realno) na razini vrlo dobrog i uhodanog bistroa.
Izašao je chef Mihovil Roso, a nakon njega i chef Damir Bajo. Radi se o mladim, ali iskusnim, chefovima koji su se zadnjih godina kalili u suradnjama s našim najboljim chefovima poput Tvrtka Šakote, Marina Medaka, dakle u najboljim bistroima Zagreba (dodajmo još i iskustvo u Savici Eatery), ali i nekih dubrovačkih lokacija itd.
Nakon nekoliko izmijenjenih rečenica s ovim simpatičnim chefovima koji znaju što rade (i to rade iskreno i hrabro) bili su nam jasni i odlični okusi i tehnike kojima suvereno vladaju.
Koriste, dodajmo, Kamado keramički grill za fini miris dima – i stvarno taj dodir odlično leži kako bifteku, tako i tuni. Delikatan dodir, ali upečatljiv.
Kad smo kod Kamada, kušali smo još i dimljenu lignju, jelo kombinirano od lignje na žaru te pohanih krakova iste. Zanimljivo.
Lignja dolazi uz krumpirovu salatu (rade ju uz svoj miso prah) s domaćim dressingom, ukiseljeno povrće (ljubičasti luk i krastavac). Kad smo kod povrća, nabavljaju ga od gospođe Marijane, legende Trešnjevačkog placa.
Zašto dimljena lignja? List koji vidite ispod lignje ide u Kamado, lignja preko njega pokupi dim i evo opet dodira koji daje dodatnu dimenziju. Dimenziju koja nam je odgovarala.
Napomena: lignju i tunu za sad nabavljaju iz Francuske (zadovoljni smo okusima!), dok većinu ostalih namirnica dobavljaju u suradnji s malim domaćim proizvođačima. Pri toj suradnji najviše se oslanjaju na trešnjevački plac, što je jasno kao dan.
Ručak smo završili i dnevnim jelom, da isprobamo i to – paniranim pilećim prsima s kremom od batata i relishom od komorača. Fino paniranje, ukusno povrće i kremica, lijepo aranžirano.
Bakice na burgeru
E sada… bakice na gornjoj fotografiji (iza dnevnog jela, panirane piletine)… Naše susjedice u restoranu jele su burgere s domaćim krumpirićima (55 kuna), a mi smo jednim uhom čekali njihov sud kada im je konobar došao naplatiti. Rekle su kako je izvrsno, da su jako zadovoljne, ali im je bilo malo previše za pojesti sve i da se ispričavaju. Evo, fine damice s Trešnjevke – to je taj kvart!
Kao što smo čuli u komunikaciji s gospođama, a i cijelim tijekom našeg ručka, servis je bio na visokoj razini. Osoblje je oprezno, ali simpatično i ima iskustva (prepoznali smo našeg konobara iz Fidel Gastra).
Voditelj restorana Aleksandar Manojlović također je uvijek na raspolaganju kada nam je trebala neka informacija tijekom ručka – čovjek se uz ovakve djelatnike osjeća ugodno u prostoru koji toplim uređenjem poziva upravo na to – ugodu i uživanje u jelu i piću. Dojmili su nas se i osobito udobni stolci (niski, visoke ovaj put nismo isprobali). Bit će zanimljivo doći i navečer, kad lokal zasja svjetlom koje će osjati zanimljive lampe u industrijskom stilu.
Odlična pastry chefica u lokalu na tržnici? Da
Jedno od najvećih iznenađenja bila nam je informacija kako sami rade svoje deserte – za sada navedena tek dva, ali itekako ambiciozna.
Čokoladni tart prhkog čokoladnog biskvita s dodirom ruma, čokoladnom kremom i Chantillyjem odlično je tehnički izrađen desert s iznenađenjem u srži – gelom od višnje.
Jednako, ako ne i još veći dojam na nas ostavio je desert Tonka, kockasti kolač s biskvitom od badema, praline pastom od badema, kremom od jogurta s tonkom i finom tankom hrskavom mlječnočokoladnom glazurom.
Odlično!
Pastry chefica je Ana Gregl, koja je radila (ako ćemo o refrencama) i u restoranu koji se trenutno diči Michelinovom zvjezdicom: restoran 360 u Dubrovniku.
Na kraju smo svo troje chefova zamolili za jednu fotografiju, na što su polusramežljivo pristali. Očito skromni ljudi. No u kratkom razgovoru s njima, a i u susretu s njihovim gastro uratcima – vidimo da im je znanje sve samo ne skromno.
Ono što je bilo vrlo simpatično je da su nas uvjerili kako rade kao tim, da se nadopunjuju i da među njima nema glavnog chefa. Ova dva chefa dugo godina su zajedno u poslu, a dobro se znaju i s kolegicom. Saznajemo da očekuju uhodavanje još nekoliko kolega kako bi pokrili dva kompletna tima i od utorka kreću i s večerama i radom kuhinje od 11 do 22 sata od utorka do nedjelje.
S obzirom da su tek krenuli, naš prvi posjet nećemo ocjenjivati – iako su zaslužili samo visoke ocjene. Od prvog do zadnjeg jela, kao i za servis i opći dojam – atmosferu u lokalu.
Glede vinske karte, od vina kuće imaju dva pristojna vina – graševinu Jakovac za 80 kuna po litri te Merlot drniški od Dalmacijavina za 90 kuna.
No, u ovom lokalu po korektnim cijenama po boci naći ćete i Tomčev i Šemberov pjenušac, prosecco Piccini te Moet & Chandon Imperial Brut šampanjac.
Naći ćete i bijela vina Fakina, Coronice, Adžića, Koraka, pošipe Reljića i Stinu, kao i crvena vina Fakina, Meneghettija, Krauthakera, Reljića, Stine, kao i desertna Kozlovića, Tomića, …
Od toga, osim gorespomenutih vina kuće, na čaše nude Fakinovu Malvaziju (19 kuna), Krauthakerov Chardonnay Rosenberg (26 kuna), te Korakov Sauvignon (27 kuna), od crvenih vina Cabernet Sauvignon Festigia (24 kune), Syrah Korlat (27 kuna), te Stinin Plavac mali Barrique (27 kuna). Od desertnih na čaše nude Kozlovićev Muškat momjanski (32 kune), Bomary Degara (27 kuna) te Tomčev Prošek Hektorovich (25 kuna za 0.05l). Ovoj prilično dobroj karti vina na čaše valjalo bi dodati barem 1 pjenušac.
Restoran Platz je sve samo ne uobičajen restoran na Trešnjevačkom placu. Preporuka je: posjetiti ga što prije.
Restoran Platz
web adresa: link
adresa: Zvornička ulica 3, Trešnjevka Zagreb
telefon: 01/ 3665 498
radno vrijeme: utorak – nedjelja 11-23h (kuhinja do 22h); ponedjeljak zatvoreno
fotografije: Eat Out Zagreb
