Bilo bi najbolje da nakon naslova napišemo “… nema ali” i u 2, 3 rečenice zaključimo ovaj članak. Ipak, taj “ali” postoji i visi nad ovim restoranom poput grane koja samo čeka da padne nekom na glavu.
Restoran Maksimir pri samom je ulazu u istoimeni zagrebački park. Park koji obožavamo i kojim smo hodali na tisuće puta. Koji nudi hlad i ugodu i niz divnih momenata (pod divne momente ne mislimo na nakaradni event postavljanja svečane večere kraj brloga lavova u Zoološkom vrtu prije nekoliko godina, op.a.).
Taj dan restoran Maksimir, zajedno s parkom, borio se uspjeti primamiti nešto sunca. Čak je do podne pala i kišica. No, oko 13 sati kada smo došli pod starim krošnjama maksimirskog parka bilo je vrlo ugodno. Treba li uopće spominjati da smo se zaželjeli naših tradicionalnih jela nakon nekoliko tjedana na jugu Italije (Napulj, Capri, Amalfi, Sorrento…)?
Restoran koji znamo desetljećima doživio je ugodan face lifting u drugoj polovici prošle godine i neupitno je spreman za goste, kako vanjska terasa koja mjesecima privlači kako one koji bi tek na kratku kavicu, tako i one koji bi rado nešto pojeli.
A jelovnik je logično sastavljen. Niz je to tradicionalnih jela i, uskoro smo vidjeli, povećih porcija. Cijene su prihvatljive – recimo da za glavno jelo uz prilog trebate izdvojiti od 70 do 130 kuna, ovisno o vrsti i količini mesa u porciji. Dominiraju bečki i zagrebački odresci, lungić, patka i picek (za one koji ne znaju, na purgerskom to je piletina) – dakle uglavnom meso uz priloge poput restanog krumpira, sezonskih salata itd. Dodajmo da restoran Maksimir nudi i nekoliko vegetarijanskih jela, što je vrlo dobra praksa za tradicionalnu kuhinju u kojoj ipak prevladavaju mesna jela.
Terasa je za vikend bila umjereno popunjena, ali je uskoro pristiglo još gostiju pa je bila gotovo popunjena.
Hrana koju restoran Maksimir nudi je pripremljena, priznajemo, vrlo korektno. Porcije su poveće, kako to naš narod voli, okusi i tehnike kuhanja su u redu i to je zaista dobar standard za jedno nepretenciozno mjesto u parku.
Neizmjerno žao nam je bilo što nismo naručili bečki odrezak, koji je paralelno s našom hranom stigao stol kraj našeg. Velik i već naoko hrskav, na onoj drvenoj dasci izgledao je privlačno i ukratko – neodoljivo.
Miješanu salatu su nam donijeli nezačinjenu pa smo je sami začinili. To je puno bolja varijanta od opcije da u kuhinji sami to rade, jer gosti imaju različita viđenja na kiselo i pouljeno kada je salata u pitanju. Naš pileći zagrebački bio je dobro pripremljen uz obilnu porciju sira i neprimjetnu šunku. Medaljoni lungića bili su meko podatni, a reducirani umak zaista je imao okus po šljivama i dodatno zanimljiv lagani kick po rakiji.
Na prvu i na drugu loptu, čitajući ovaj članak, čini se da je ovdje sve idealno. Međutim, nekoliko momenata pokazuje kako bi restoran Maksimir mogao poraditi na nekim relativno sitnim detaljima koji bi ga učinili još boljim i ugodnijim po goste.
Prvo – u tom kako smo ga nazavali “logično sastavljenom jelovniku” postoji i dio Vikend ponuda. U njoj su kratko i jasno navedeni domaća pečena patka i domaći pečeni picek uz mlince. Na stranu sad što točno znači domaće… Ali u rano popodne vikenda, kada smo ih upitali za vikend ponudu, odgovorili su kako nemaju vikend ponudu. Za vikend. Došlo nam je da ih upitamo ima li je onda radnih dana, ali smo odustali. Razlog bi mogao ležati u činjenici da su subotu imali svadbu u dvorani, tako da su goste na terasi primali do nekih 15 sati. No, moraju znati da takve detalje uz jelovnik treba gostu naznačiti pri davanju jelovnika – na početku ručka, a ne tek kada gost upita za ta jela.
Ako je i logično, pogotovo u ovim zahtjevnim vremenima, da restoran živi od svadbi i sličnih evenata, tzv. à la carte gosti to ne smiju osjetiti na svojoj koži.
Drugo – jedan od ogromnih suncobrana koji zacijelo spašavaju glavu ovih tjedana od sunca mogao bi doslovno nekog od gostiju stajati glave. Polurazvaljen s nekoliko rupetina vidi tek desetak centimetara nad glavom gostiju. Puhne li vjetar i odlomi li se ta (čini nam se) željezna šipka nekome na glavu, moglo bi doći do ozljede. O estetskom momentu ovoga ne moramo, sve je jasno. Suncobran je to, kako smo napisali pod fotografijom, koji bi mogao krenuti u napad na goste efektnije od Dinamove nogometne momčadi koja svoje utakmice igra doslovno na drugoj strani Maksimirske.
Treće – usluga. Ne znamo što bismo ovdje napisali jer imamo podijeljene osjećaje oko toga. Ne možemo reći da nemali tim konobara koji restoran Maksimir ima ne odrađuje posao, ali u tom odrađivanju događa im se puno grešaka. Prvo, konobari nisu skoncentrirani na ono što im gosti govore. Mora im se više puta ponoviti kako bi se sjetili da su prije nekoliko sekundi već trebali uzeti narudžbu za određeni prilog, a kada konačno i uzmu narudžbu često pogriješe do odlaska u kuhinju i predavanja narudžbe. Stol do nas je, tako, dobio odreske koje nisu naručili. Gladni, jasno, gosti su ipak zadržali to što im je stiglo na stol.
Mi smo imali taj problem s prilogom, stol iza nas se žalio da bi mogli otići jer im nitko ne uzima narudžbu više od 20 minuta itd.
Na koncu, to nesretno vikanje i međusobna komunikacija muškog dijela konobara nije simpatična i ne spada u normalnu komunikaciju, osim u bučnom prostoru na kraju proslave , kada se momci dovikuju promuklog glasa. To nam govori da ti ljudi ili nisu svjesni da se nalaze na tihoj terasi u parku, što onda poteže neka druga pitanja ili da ih jednostavno nije briga što se 20 cm iznad glava gostiju dovikuju i komuniciraju kao da gostiju nema. Da budemo precizni – to nije slučaj sa ženskim dijelom posluge.
Da zaključimo – u svakom ugostiteljskom objektu dobru hranu može pokvariti loša usluga. Lošu ili osrednju hranu itekako može popraviti odlična usluga.
Restoran Maksimir trebao bi poraditi na više detalja kako bi postao poželjna destinacija u koju će se gost rado vratiti. U nadi da nisu svaki dan u vrlo čudnoj kondiciji koju smo zatekli želimo im da to čim prije i ostvare.
Restoran Maksimir: Park Maksimir (adresa Maksimirski perivoj 3)
web adresa: link
tel. 01 3886 275
radno vrijeme: uto-čet 9-23, pet-sub 9-00, nedj i praznici 9-22, pon – neradno
fotografije: Eat Out Zagreb
Review overview
Summary
7
