Iako su u Zagrebu zadnjih dana prave proljetne temperature, čak oko 15°C, na nekoliko minuta vožnje od kvarta Gračani već miriše na snijeg. I zaista, kako se penjete prema Sljemenu koji je vrh Medvednice, tako vam se pluća pune svježim i zdravim zrakom. Utoliko i nije čudo da je na Sljemenu sve više entuzijasta koji uživaju u hodanju i prirodi. A tamo strpljivo čekaju ugostiteljski objekti da okrijepe goste tradicionalnim jelima našeg kraja.
Često pješačimo od tunela pri sljemenskoj žičari Leustekovom stazom koja je jedna od najlakših za uspon prema vrhu. Do Činovničke livade je nešto ispod dva sata laganog hoda, a tik ispod nje nalaze se restorani Grofica i Stara lugarnica.
Usput smo vidjeli i da sljemenska žičara funkcionira besprijekorno i bez ikakve buke u prirodi, što je iznimno važno.
Ovaj put smo se u nedostatku vremena oslonili na automobil, a uz to smo htjeli vidjeti kako su iz Zagrebačkih cesta obnovili Sljemensku cestu. Rezultat je odličan, cesta desetljećima nije bila ljepša i sigurnija nego danas i užitak je voziti. Nepažljivim vozačima ipak upozorenje – nemojte se opuštati jer je cesta i dalje zavojita prema vrhu, vozite pažljivo.
Došli smo do bistroa Stara lugarnica te najprije prošetali tridesetak minuta uokolo Činovničke livade, da bismo se kasnije vratili na topli obrok u spomenuti bistro. Kako se penjete bliže vrhu Medvednice sve više vaša pluća obuzima svježina zraka i kao da sve miriši na snijeg. Dijelom ćete ga i naći uz cestu i staze, hodate li prema gore. Velo uskoro se očekuju niže temperature pa je samo pitanje dana kada će ovo područje prekriti i konkretni bijeli tepih.
Iako su s radom počeli trinaest godina ranije tek nekoliko kilometara dalje, osoblje je u ovo zdanje preselilo 1998. Od tada do danas ugošćavaju posjetitelje Medvednice pripremajući tradicionalna jela poput juhe s griz knedlama, pilećih pohanaca, purice s mlincima (koju u praksi trenutno ipak nemaju), kuhanih domaćih kobasa i pečenih češnjovki, gulaša od divljači s rezancima, vinskog gulaša s noklicama, krvavica itd.
Zanimljivost je kako je upravo na ovoj lokaciji 1877. godine bila izgrađena prva planinarska kuća u Hrvatskoj te je u njoj bila lugarnica. Taj detalj, vjerujemo, bio je prije 26 godina ključan za davanje imena Stara lugarnica.
Pri ulazu u restoran dočekuje nas toplina plamena iz peći na drva i zamolba planinarima da ne suše rublje uz peć. Vlasnici valjda ne žele da im gosti ovaj dio objekta pretvore u vešeraj, kao što ne žele ni da im zapale restoran. Priznajemo kako razumijemo takav stav iako klupica kraj peći baš poziva da okačiš jaknu mokru od snijega ili kiše.
Cijene u Lugarnici nisu previsoke, ali realnost je da planinarski domovi i ugostiteljski objekti na Sljemenu već nekoliko godina nemaju tek simbolične cijene hrane. Ajde, možemo reći kako su cijene u Lugarnici u današnje neprihvatljivo vrijeme ipak – prihvatljive.
Naručili smo pohanu piletinu (dva komada filea s prilogom po želji) za 11€, češnjovku uz restani krumpir i kiseli kupus za 9,90€ i kao desert savijaču s višnjama za 3€.
U restoranu svira domaća glazba na čelu s Jelenom Rozgom i Tajči što je recimo okej, pa čak i simpatično. Ne bi ipak škodilo unutar sat vremena čuti i poneku staru zagrebačku pjesmu.
Uskoro nam za stol stižu jela i već na prvu se vidi da u kuhinji Lugarnice znaju kuhati. Pileći file odlično je paniran i pohan do zlatne hrskavosti, a češnjovka je perfektno pečena. Restani krumpir je korektan, a kiseli kupus je vjerojatno kupovni – neloš i dobar da uravnoteži masnoću mesa. Kruh bi teoretski mogao biti domaći, no uz mlince i restani krumpir zaista nije bilo potrebe da se natrpavamo još i kruhom pa ovo ne možemo tvrditi sa sigurnošću. Porcije su, dakle, vrlo obilne. Ostane li vam na kraju nešto hrane, ljubazni poslužitelj će vam je rado spremiti za van.
Savijača je također ogromna što smo znali i otprije, jer ovdje uglavnom svratimo upravo na savijače sa sirom i višnjama, pogotovo oko ljeta kada je sezona višanja.
Sjednete li blizu šanka iza kojeg se nalazi kuhinja, očekujte kako će vam odjeća lagano mirisati po pohanom mesu. Srećom, to možete izbjeći smjestite li se pri ulazu u restoran. Naš ručak bez pića (pili smo sljemensku vodu koju ovdje toče) za dvoje je koštao 23,90€.
Uputite se na Sljeme i uživajte u prirodi i friškom zraku. Bilo da posjećujete Groficu, Puntijarku, Staru lugarnicu ili neki drugi ugostiteljski objekt na Medvednici poput Male hunjke, Runolista itd., cijele godine raširenih ruku očekuje vas sljemenska idila.
Ispod pogledajte video našeg mini putopisa sa Sljemena:
@eatoutzagreb Zlatno hrskavo pohana piletina, kobasice s restanim krumpirem i zeljem i savijače, a prije malo hodanja ili žičara? Sljeme već miriše na snijeg, ali i na domaća jela. Trk u prirodu na tek nekoliko minuta od Zagreba . #zagreb #zagrebtok #foodtok #hrana #sljeme #sljemezagreb #sljeme???????? #planinarenje #planinarskidom #piletina #kobasice #njam #zagrebtiktok #eatoutzagreb #izlet ♬ original sound – Eat Out Zagreb
fotografije i video: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
