Mlinarica rastura s gablecima, ne čudi da je uvijek puna

Već dvadesetak godina dolazimo u ovu pivnicu na dnevna jela. Ne tako često, ali eto – svejedno imamo pristojan staž gotovo pa stalnog gosta. Mlinarica je i ovo rano sunčano popodne pod Sljemenom pokazala zašto je tamo svakodnevna opsada automobila i gostiju. Zato jer to zaslužuje kvalitetom.
Pred ulazom restorana pri križanju Ksaverske ceste i Jandrićeve nalazi se obiteljska pivnica obitelji Jendrić. Jandrić i Jendrić – kakva slučajnost. Uistinu neobična i zanimljiva instalacija od tankih drvenih letvica nalazi se uz plakat s imenom pivnice.

Mlinarica je tijekom radnih dana toliko pod opsadom gostiju, da je možete kvalitetno fotografirati jedino iz zraka. Uokolo nje parkirani su automobili svih koji bi tamo pojeli nešto nabrzaka ili nešto opuštenije – ovisno o tome koliko taj dan imaju vremena. Tamo ćete svakog dana vidjeti parkirano nekoliko kombija “majstora”, ali i Porsche. A uz njega pak neki omanji stariji automobil. Ljudi apsolutno svih klasa, profila i zanimanja spaja jedno: odlična domaća hrana.

Kako je ovaj put bio topli sunčani dan, odlučili smo sjesti na terasu ispred pivnice. Imaju još jednu terasu s druge strane, kao i petnaestak stolova u toplom interijeru. Svi stolovi izrađeni su od masovnog drveta pa to daje dojam domaćeg ambijenta. Dođe li ikad zima u Zagrebu ove godine zapalit će u Mlinarici i ugodni kamin.

Evo zašto smatramo da je pivnica Mlinarica ponajbolji restoran za gablece u Zagrebu

Prvo – jer se više od dva desetljeća ne prestaju truditi u smjeru da iz dana u dan skuhaju čak desetak dnevnih jela, ali i da popis jela ispišu na barem tri (ko će ih znati, možda ih imaju i više) ploče. Bez obzira na zahtjevnu izmjenu tog opsega različitih gableca na dnevnoj bazi uspijevaju sve držati na visokoj razini kvalitete.

Drugo – jela s prilozima su povoljnih cijena, mahom od 40 do 60 kuna. Još važnije, vrlo su ukusna.
Naš odabir pao je na teleći paprikaš (50 kuna) u kojem je bilo ponešto tjestenine – mašnica te na pohane bukovače koje su došle uz pomfrit i tartar umak (60 kuna).

Prije toga smo jeli goveđu juhu za 18 kuna koja je bila upravo izvrsna, ukusna i uz domaće rezance. Okrijepila nas je i vratila u život.

Dodatni plus je što Mlinarica nudi kruh koji sami peku. Ovaj put ga nismo jeli jer nam nije bio potreban.
Uskoro su za stol stigla jela, a uz to smo htjeli testirati i jedno od njihovih piva. Za one koji ne znaju, Mlinarica nije samo pivnica, to je i pivovara. Zadnjih godina tamo kuhaju ozbiljno dobra piva. Za sad smo probali njihov klasični lager, onda uz kamin i jedan sour zimi (tko bi se tome nadao) uz arome višnje. A ovaj put red je došao na još jedan lagani, ali karakterni lager – Vienna lager.

Teleći paprikaš bio je slastan, uz meko teleće meso bez žilica. Umak je ugodno slatkast najviše zahvaljujući fino skuhanom povrću na čelu s lukom, korijenastim povrćem i, pobogu, paprici. Svo povrće je vrlo sitno narezano pa se ne treba boriti s neposlušnim ovećim komadima povrća, kako je to običaj u nekim restoranima. Ovo jelo moglo bi biti bolje tek uz kakvu domaću tjesteninu, što ove mašnice zacijelo nisu.

Naš prigovor ide na dva mjesta okrhnuti tanjur, ali dok se sadržaju u tanjuru nema što prigovoriti i prigovor za posrnulo stanje tanjura gubi na intenzitetu. Ovo je jedan fini paprikaš napravljen na tradicionalan način, prepun ugodnih okusa. I to i iduće jelo meki Vienna lager pratio je izvrsno – ugodan i lagan, ali ipak s elegantnom dozom kremoznosti i uz izražen okus slada. Nije se nametnuo da nadjača jela, ali je zadržao karakter i tako je jelima dao ugodni dodatni kompliment. Mlinaričin točeni Vienna lager od 0,33 litre košta 14 kuna.

Pohane bukovače ovdje su vjerojatno najbolje u Zagrebu. Ne sjećamo se da smo ikad jeli uspješnije ispohane bukovače od ovih. Zlatne i ultimativno hrskave izvana, bukovače unutar ostale su sočne i meke i nisu bile masne. Dakle rezultat je bio savršen. Što se tiče priloga, rado bismo da dosadni pomfrit zamijene ukusnim restanim ili kuhanim krumpirom.
Imaju restani, čuli smo da ga uz neko jelo nude gostima kraj nas.

Treći razlog zašto nam je Mlinarica ponajbolji restoran za gablece u Zagrebu leži u usluzi. Ona je tamo i inače odlična, ali ovaj put je najmlađi dio tima oduševio.
Mladić s kul hipsterskom bradom osim što je izuzetno uljudan i komunikativan dobro barata i pojedinostima o pivima koje nude. Tako je na naše pitanje o aromama predložio vrlo dobar izbor uz poneki detalj o samom karakteru piva. Drugi mladić koji je čistio stol do našeg se ljubazno smješkao i zaista, bez da ga je itko tražio, uz nekoliko riječi ponudio dozu gostoljubivosti.
Pobogu, je li moguće da naše najmlađe generacije mogu biti usredotočene i ljubazne, pomislili smo… Da smanjimo uzbuđenje – mladić s bradom nije iz Hrvatske, čini nam se da je iz istočnih krajeva naše regije. Budimo ipak pravedni – stara garda poslužitelja ove pivnice koja mahom dolazi iz Zagreba je također vrlo dobra.

Ovo neka bude generalni poticaj mladim generacijama koje ovo čitaju. Neka budu svjesni da rade li u uslužnim djelatnostima trebaju imati određene vrline. Mlinarica je prava lokacija da te vrline doživite u praksi.

Stiže zima i Mlinarica uvodi sve više zimskih jela poput češnjovki, krvavica, kuhanog sušenog bunceka (porcija za dvoje), fileka, kiselog kupusa, itd. Ovdje uz dnevna jela možete očekivati i vrlo dobra jela s roštilja. Gulaši, paprikaši i ostala jela na žlicu su, znamo iz iskustva, njihov forte.

Da se nas pita, pohane bukovače bi svakako trebali staviti kao ponudu za sve dane. Provjerite i osobno zašto. I ne budite inertni poput nas, probajte ih nagovoriti da vam promijene prilog uz njih. Osim ako niste pomfritaši – onda oprostite na smetnji.

fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana