I zaista, kada je restoran Maredo prije nekoliko mjeseci preuredio interijer, ali i zaokrenuo smjer u ozbiljniji restoran od dotadašnjeg tamburaškog raja za ples po stolovima, to nam je bilo drago čuti.
Novo usmjerenje vodi prema urbanijoj i elegantnijoj priči dok je terasa i dalje u dvorištu, no sada izgleda vrlo reprezentativno i privlačno.
Restoran Maredo nalazi se, za one koji ne znaju, u ulici Florijana Andrašeca 14 tik uz klubove Mint i Ritz. U Mintu vikendom možete naći najbolji cabaret show u Hrvatskoj (u nešto sitnijim satima kriteriji se naglo srozavaju ka dnu), dok u Ritzu možete naći beskompromisno lake note, a dio te zabave završio je nedavno i u odjelu Crne kronike.
Kada se reotvarao sada uglađeniji Maredo, novinare su pozvali da napišu ono što su im tada rekli te ponudili od hrane, tako da možete vidjeti nekoliko istih članaka o otvorenju. S obzirom na to da mi više volimo otići nenajavljeno i napisati ono što smo zaista zatekli sada kada su se već itekako uigrali u novoj shemi – upravo sada donosimo naše utiske.
Pogledate li web stranicu restorana Maredo naći ćete privlačan poziv u urbano fusion grill mjesto. Kako smo se u zadnji tren odlučili za odlazak u Maredo, nismo stigli proučiti njihovu web stranicu, a nakon preporuka mladog konobara, nažalost, i dalje smo bili uskraćeni za dio informacija i jednog cijelog dijela jelovnika. Konobar je, dakle, zaboravio navesti da osim glavnog jelovnika imaju i sushi jelovnik što smo vidjeli tek nakon 40 minuta, kada su za susjedni stol počele stizati porcije sushija. Kada smo ga upitali to, ispričao se i rekao da nam je, eto, to zaboravio reći.
Nadalje – akustika prostora nije ugodna jer već petnaestak ljudi ovaj nemali prostor srednjom razinom govora ispunjava neobično snažnom bukom. Zamislite tek buku kada je prostor bio dopola pun, sredinom večere – dakle uz nekih četrdesetak ljudi. Buka je na razini neizdržive pa nam je vrlo brzo bilo žao što nismo rezervirali stol na mirnoj vanjskoj terasi, komarcima i sparini unatoč.
Kada su dvije veće grupe gostiju složene s jedne strane i u sredinu prostora, shvatili smo da su stolove smjestili preblizu jedne drugima pa je između ta dva reda stolova bio popriličan izazov prolaziti do toaleta ili na pauzu do dvorišta.
Interijer restorana uistinu je lijep, no ovo prenatrpavanje stolovima ne čini mu uslugu, jer iako nije mali čini ga skučenim i neugodnim za gosta. Još veće utrpavanje stolova vidjeli smo u susjednom Mint klubu, ali Mint se ne diči ugodom, prozračnom atmosferom i stručno ugođenom akustikom, baš dapače. Maredu, s druge strane, to citirano piše na webu.
Ostakljeni krov krasan je vizualni dodatak i izgleda jako fora – od davanja dnevne svjetlosti do dojma profinjenosti. Taj dojam profinjenosti, nažalost, narušava niz zelenih raslinja smještenih kraj stakla čija funkcija, vjerujemo, treba biti da bude vizualna barijera prema susjednoj zgradi s vidljivim klima uređajima te otrcanim nosačima istih. I bila bi to odlična ideja da se pola tog raslinja nije sasušilo pa imamo ili dio zelenog, a dio suho smeđeg raslinja, a vrlo često i rupe od 1-2 metra bez zelenila. I eto ti onda pogleda na klima uređaje i ostale “ukrase” susjedne zgrade.
Ono što je odlična strana restorana je hrana – a to je najbitnije. Važna je i usluga, a ona je na dijelove bila odlična, na dijelove je imala i padove koji za restoran ovakvih cijena nisu preporučljivi.
Maredo, naime, nije jeftin restoran. No on niti ne nudi jeftine sastojke i, vidjet ćete u nastavku, priprema zaista odličnu hranu koja vrijedi gotovo svakog eura, kada ne bi bilo svih otegotnih okolnosti koje smo naveli (i koje ćemo tek navesti).
Smještaj za stol bio je već usporen, jer servis nekoliko minuta nije uspio u knjizi iščitati prezime i rezervaciju. Potpuno je nejasno zašto – jer na koncu su sve ipak našli. Kada se smjestite za stol, shvatite da je prostor gdje sjedite vrlo uzak i da sjedite blisko sa susjedom, poput učenika u nižem razredu pučke škole. To također ne ide u prilog eleganciji i profinjenosti koju ovdje promiču. U tom smjeru ne ide niti bazni fastfudni paprinati podložak u kombinaciji s lijepim platnenim ubrusom.
Pri naručivanju vina, a za našim stolom popilo se više od 10 butelja, konobar nažalost nije znao izgovoriti ime sorte Pinot Grigio, a pitamo se kako bi nam to vino onda tek predstavio. Na početku dijela s vinom na webu Maredo restorana piše, citiramo: “Vrhunsko vino zaslužuje duboko poštovanje…”. Slažemo se s tom rečenicom, sada je još samo treba provesti u djelo.
Naručili smo splet predjela i odležanih steakova iz dijela jelovnika koji su nam donijeli – o sushiju ovaj put nećemo, jer prekasno smo saznali za njega (vidi gore zašto).
Neupitno je da chef Mario Mihelj odlično kuha te je karta jela s njegovim potpisom gotovo besprijekorna. Ono što je najvažnije, takva je i u izvedbi a ne samo na papiru, za razliku od nekih detalja koje smo spominjali do sad. Kuha li zaista chef Mihelj u Maredu nismo uspjeli saznati, ali ako i ne kuha može biti miran što se hrane tiče.
Od predjela izdvajamo gnude punjene ricottom na kremi od taleggio sira, a pogotovo izdvajamo mariniranog brancina a la ceviche uz kokosovo mlijeko, ulje korijandera i chillija te salsu šparoga i manga. Perfektno toplo predjelo.
Beef carpaccio bilo je, uz mariniranog brancina, najbolje predjelo. Kirurški tanko rezano meso puno snažnog okusa uz kremu bosiljka i mlado maslinovo ulje bilo je vrhunac tog dijela večere, složili su se svi.
Beef tartar bio je solidan i ukusan. Mogao je biti nešto konkretnije začinjen te štogod grublje kosanog mesa – točno tako je navedeno i u jelovniku. U izvedbi je nažalost falilo gruboće, bio je nježan poput šećerne vune (ne shvatiti doslovno, op.a.).
Odežani steakovi bili su, kao šlag na kraju, pefektni. Po riječima dobronamjernog konobara s hrvatskih farmi su. No kada smo ga upitali peku li sami kruh odgovorio je potvrdno, da bi nam na kraju na računu pisalo Bread Club kruh. Također je rekao da je i svo povrće iz njihovog vrta, a kada smo upitali iz kojeg vrta, nasmijao se i rekao “Iz Zagreba”. Ok, nismo dalje htjeli potkopavati to komunikacijsko živo blato. Ili se nismo dobro razumjeli ili nas u nekoliko navrata nije čuo zbog buke, vjerovat ćemo da je nešto od toga. Jer ostale alternative nam se još manje sviđaju od ovog iznad.
Naručili smo Black Angus Tomahawk od 1200g, T-Bone od 700g i Porterhouse od 670g (polubrata T-Bone odreska koji ima nešto više bifteka na sebi). Mesa je bilo taman da namiri tucet gostiju za našim stolom. Inače, odležavanje odrezaka možete vidjeti pri ulasku u restoran. Izgleda respektabilno, a komadi mesa su impresivni.
Baš sva tri odreska bila su ispečena perfektno. Meso je odležano majstorski i očito od početka do kraja nije učinjena nijedna greška. Dapače, plemeniti miris dima i Maillardova reakcija toliko su lijepo komunicirali s unutrašnjim mekim putrastim mesom da je bio veliki užitak jesti ga. Konobar nam je rekao da su T-Bone i Tomahawk odležali po 30 dana, dok je Porterhouse odležao 45 dana.
Uz niz predjela i spomenuta glavna jela, nekoliko koktela (dama za šankom u prvom dijelu restorana radi odličan posao) i rakija te 11 butelja Coletti Pinot Grigio vina, ova večera je koštala nešto iznad 100€ po osobi.
Maredo nije najpovoljniji restoran u kojem možete pojesti odlične odležane odreske u Zagrebu. Ipak, ovi odresci po nama jedni su od 3 najbolja koja možete pojesti u Zagrebu.
Cijene pića također su visoke (pogotovo tu mislimo na vino, kokteli su recimo okej što se tiče cijene). Međutim, ta povišena cijena trebala bi biti opravdana nadahnjujućom atmosferom i profinjenom ugodom koju restoran nudi. Kada bi u stvarnosti zaista bilo tako, svaki cent bio bi opravdan. Našem konobaru dajemo popust na greškice ponajviše jer je u uvjetima prilične buke teško raditi, pogotovo ako imaš za odraditi i dio posla na vanjskoj terasi. Pitamo se, bi li dodatni konobar, dva pomogli da se cijela priča ugođaja za goste dovede na rapsodijsku razinu…
Ovo promišljanje nas je sjetilo na divno uređen Boogie Lab koji nudi famoznu kartu pića. Neki konobari tamo, nažalost, nisu znali je li oznaka Brut na pjenušcu prezime proizvođača ili ipak nešto drugo.
Maredo ima odličan potencijal za dobru zabavu pedesetak ljudi uz, recimo, nastup DJ-a – prostor za njega pripremljen je na kraju dvorane. Također, restoran je osmislio na katu i VIP dio potpuno odijeljen od ostatka restorana, što je dobro ukoliko se nekoliko konobara brine samo o tome. Je li uistinu tako? Pitanje je.
Maredo restoran Zagreb, Florijana Andrašeca 14
radno vrijeme: pon zatvoreno, uto i ned 12-23, sri-sub 12-03
web stranica: link
kontakt: +385 99 457 4000
Ocjena:
Hrana 9/10, usluga 6.5/10, atmosfera 7/10, čistoća 9/10
fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
