Restoran Le Procope smješten je u srcu šestog arondismana, u živoj četvrti Saint-Germain des Prés koja vrvi znacima bogate pariške povijesti. Otvoren daleke 1686. godine Le Procope smatraju prvim lokalom koji je u pariški život uveo tadašnju novotariju iz Italije, napitak kavu, ali uz nju i bogato ukrašeni porculan te krasan interijer kakav je ovaj restoran zadržao do danas.
Kada smo prošli put bili u Parizu, jeli smo u susjednom bistrou Le Jacobine. Ovih dana smo prošli onuda i sve nam se čini jednako kao i prije nekoliko godina – lijepo i elegantno.
Zanimljivo je da Le Procope ima ulaz iz dvije ulice – iz veće Rue de l’Ancienne Comédie te iz predivnog skrivenog prolaza Cour du Commerce Saint-André.
I sada zamislite u Parizu, povijesnoj prijestolnici svjetske gastronomije s preko 44.000 registrirana ugostiteljska objekta koja poslužuju hranu, u 2023. godini jesti u najstarijem od njih.
Po našem iskustvu za željeni termin valja rezervirati barem 10 dana unaprijed. Za razliku od restorana Benoit koji za “no show” naplaćuje 100€, u restoranu Le Procope ne traže unaprijed podatke vaše kreditne kartice.
Kada smo vidjeli jelovnik, recenzije i ponajviše interijer ovog restorana nismo mogli odoljeti, morali smo ga posjetiti.
Po dolasku nas izuzetno ljubazna dama koja stoji za pultom pri ulazu smješta za stol kraj pomoćnog stola posluge. Kako su se tamo, 20 cm od našeg stola, događale prave bučne vratolomije s priborom za jelo, keramikom i pratećim ostacima ručka, unutar pet minuta zamolili smo ih da nas premjeste za neki mirniji stol. Što su odmah bez pogovora i napravili. Srećom. Za drugim stolom bilo je odlično. Kasnije smo primijetili da je djelatnik ipak smanjio lupanje u salonu što je svima bila dobit.
Interijer je nestvarno lijep. Starinski, baš kakav je već stoljećima. Sastoji se od nekoliko povezanih prostorija na dvije razine. Vidimo na internetu da baš svi koji rezerviraju online žele biti smješteni u zlatnim salonima (na naslovnici) koji obiluju predivnim slikama, ukrasnim satom i još mnogim višestoljetnim ukrasima. Međutim istina je da restoran u regularnim uvjetima posluje tek u prizemlju, a za primjer smo vam dali fotografiju iznad.
U prestižnim salonima na katu, čini se, ugošćuju tek privatne evente i posebno dogovorene grupe po, vjerujemo, također posebnoj cijeni. Što je okej, ali ostaje žal da nismo tamo mogli ručati.
I zaista, šteta bi bilo ako ste već tamo ne obići taj cijeli prostor, jer on je više muzej nego mnogi stari pariški muzeji. Pobogu, otvorio je čak 100 godina prije Francuske revolucije.
Ovdje su gosti, tek da navedemo neke od njih, kroz povijest bili: novelist Alain-René Lesage, filozofi Diderot, Jean-Jacques Rousseau i Montesquieu, ali i veliki Voltaire, Paul Verlaine, Honoré de Balzac, George Sand i Victor Hugo…
U jednom od salona stoji izložena kapa velikog Napoleona koji ju je ovdje, kažu, predao osoblju i tako podmirio jednu večeru u Le Procope restoranu.
Jelovnik je, nešto slično Michelinovom restoranu Benoit, prepun tradicionalnih francuskih jela i to nije iznenađenje. Neki recepti, kažu nam, ovdje su isti već stoljećima.
Od gratinirane juhe od luka (Soupe à l’oignon gratinée), puževa (Gros escargots de Bourgogne label rouge), pačje meso i pašteta u tijestu (Le pâté en croûte), pijetao u crnom vinu (Coq au vin), itd.
Starteri idu od 9 do 22,5€, dok se cijena glavnih jela kreće od 26,5 do 39,5€. Deserti su od 8,5 do 13,5€.
Naravno, Le Procope kao i mnogi slični restorani ima opciju povoljnije kombinacije predjela, glavnog jela i deserta za vrijeme ručka radnim danima po vrlo pristupačnih 31,5€ po osobi. Vina koja toče na čaše toče po 2,5 dcl tako da to podijele na dvije čaše, što nam je pomalo neuobičajeno u dosadašnjoj praksi.
Gratinirana juha od luka bila je pripremljena gotovo savršeno (ne bismo zažalili da je još malo liznuta jačom vatrom povrh pri kraju), uz duboke okuse divnog slatkog luka i zapečenog sira na kriški kruha. Odlično jelo. Pačja terina je osim krastavaca povrh imala i štogod pistacije, jelo koje je prštalo svježinom i lijepo balansiranim začinima, a lijepo joj je stajala i miješana salatica puna svježine. Ravioli Dauphiné su oduševili kombinacijom kreme od parmezana i vlascem – dakle savršeno zapečeni ravioli prepuni finih okusa.
Glavna jela gotovo jednako uspješna.
Kada smo napisali gotovo jednako uspješna to ponajprije ide put rižota koji je skuhan tehnički perfektno. Kremast je (ponovno parmezan moment, baš nas je htio taj dan) i obogaćen kremom njihovom tradicionalnom recepturom kreme od šampinjona i ljetnog tartufa. E sad, tu se dogodio taj problem. Gotovo smo sigurni da je unutra dodana i tartufata što cijelo ovo jelo, zapravo, diskreditira. Ne volimo tartufatu i smatramo je inferiornim dodatkom jelima – svojevrsnom varkom. Slično smo rekli i jednom od naših najvećih chefova kada je pripremio jedno jelo u koje je dodao malo tartufate.
Isto je tako i u ovom jelu – nije dodano previše, ali baš navodi na zaključak da se radi o ovoj maloj nešarmantnoj intervenciji. Varamo li se – naša isprika (do sad naše nepce nije prevarilo nijednom u tom smjeru, op.a.).
Juneće chuck pečenje je bilo zaista izvrsno i podatno meko. Chuck je dio vratine koji je vrlo podatan za pečenje kao i za izvlačenje zanimljivih prošaranih Denver odrezaka za roštilj. Naše pečenje su pratili aromatični umak od papra i brižno izmiješani pire krumpir prepun maslaca.
Deserti su bili odlični – šnenoklasti nježni Île flottante, plutajući otok usred bogate kreme od slankaste karamele te panna cotta s kavom.
Uz predjela i glavna jela pili smo lijepi lagani crvenovoćni Gamay iz 2020, Maison Jean Loron Julienas Imperator.
Kada bi ovo bio kraj članka, čitatelj bi se s pravom zapitao čemu onaj jedan “ali” na kraju naslova. Da, očito još nije kraj članka. Taj “ali” ide glavnom konobaru restorana (barem nam se čini da je gospodin na toj funkciji), koji može biti jezičac na vagi da odličan restoran učini bespijekornim, da neke svakodnevne momente učini magičnijim i začini šarmom priču te gostu pruži osjećaj posebnosti.
Šipak!
Ovdje se dogodilo upravo suprotno. Visoki stasiti gospodin plijenio je elegancijom, bio je uglađen i činilo se kako će sve ići kao po loju. Međutim uskoro je pokazao izuzetnu nervozu kombiniranu s nevoljkošću. A to se vidjelo u njegovom kako verbalno, tako i neverbalnom nastupu.
Maître d’, zaboga, mora biti dodatni razlog da neko mjesto želite posjetiti opet i to čimi prije. E pa… ovaj nije dobacio do te granice. Niti mu je, čini se, to bila neka želja.
Gostima je odgovarao prilično otresito, bio je potpuno nezainteresiran, a nekoliko puta je vrlo nezgodno javno komunicirao i s kolegama.
Uz to, napravio je nekoliko prilično početničkih pogrešaka: simpatičnim gospođama u trećoj životnoj dobi koje su naručile dvije čaše vina počeo je točiti tri čaše vina. Nakon što ga je gospođa u sredini podsjetila da ona neće piti vino, nego prva i treća prijateljica, nemarno je prstima za vrh uzeo njenu natočenu čašu i tako je spustio gospođi pokraj – baš kao da su do tada satima čuvali ovce na polju punom komaraca.
Nadalje, kada smo drugog konobara zamolili da između glavnih jela i deserata napravimo 15-ak minuta pauzu, baš u tom trenu iz kuhinje se već pojavio i glavni konobar. Pogađate, nosio je naše deserte. Kolega ga je presreo i saopćio mu našu želju. Nismo mu vidjeli lice nakon što je saznao ovu inače sasvim normalnu informaciju, ali ono što je uslijedilo je upravo pokazna vježba što nikada ne učiniti ukoliko želite da vas netko nazove dobrim domaćinom.
Spustio je deserte u hodniku na jedan mini stol sa strane. Tako su svi od posluge, a također i gostiju koji su prolazili tim hodnikom, desetak minuta defilirali tik uz naše deserte.
Ne znamo kako reći ovo do li: Drugi žuti karton.
Što se nas tiče, Maître d’ Le Procope restorana zaslužio je isključenje. Šteta, jer ponešto nam je pokvario dojam posjeta ovom fantastičnom mjestu.
A Le Procope se na web stranici hvali velikom brigom o dobrobiti planete, o recikliranju i ko zna čemu još brižnom i dražesnom. Kako bi bilo da malo, za promjenu, cijelo osoblje brine i o dobrobiti gostiju?
Le Procope – restoran muzej famoznih momenata uz jedan ne baš mali “ali”…
Pogledajte video našeg posjeta restoranu Le Procope:
OCJENA:
Hrana 9, Usluga 4, Ambijent: 8.5, Čistoća 9
Prosječna ocjena: 7,62
Le Procope Paris, 13 Rue de l’Ancienne Comédie
telefon: +33(0)140467900
radno vrijeme: svi dani od 12-00
starteri od 9 do 22,5€, glavna jela od 26,5 do 39,5€, deserti od 8,5 do 13,5€
Menu Procope (ručak od pon do sub do 19 sati)
Menu Philosopher svim danima od 19h, a nedjeljom za ručak: 41,5€ (predjelo, gl. jelo, desert)
fotografije i video: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
