Otvoren prije točno pola godine, Le Kolač u lijepim zgradama u Branimirovoj imao je veliku šansu postati divna slastičarska lokacija koja uz to nudi i široku lepezu slanih jela za doručak i brunch. I to brunch do kasno navečer, kako se na velika zvona najavljivalo u nekom od prijateljskih medija. Nakon tek nekoliko mjeseci Le Kolač Park kneževa je prazan i pust, a slani dio dnevnog jelovnika srezan je na tek nekoliko focaccia sendviča. Ali to nije sve…
Robert Hromalić vrsni je slastičar koji nadilazi standarde hrvatskog slastičarstva. Onima koji ne shvaćaju razliku između Cao-Cao šećernog šoka za organizam i Hromalićevih deserata odmah uvodna informacija: ovo nije članak za vas. Da, mnogi hejteri Hromalićevih kolača nisu u mogućnosti spoznati razliku između mediokritetskih kolača kojima je Zagreb preplavljen i nekih od Hromalićevih kolača na visokoj svjetskoj razini.
Istina je, s druge strane, da je tu bilo uspona i padova – od nekih dobrih zamisli koji su isforsirano nuđeni za raznim gastronomskim festivalima te nisu dosegli razinu u tim poluuvjetima. Također je istina i da je Hromalić kolače plasirao u Time restoranu (zatvoreno!), zatim u pretencioznoj butiknoj mini slastičarnici u Teslinoj (zatvoreno!), da bi iza toga imao neuspješan izlet u suradnji s Franko’s sushi barom pri Europskom trgu (zatvoreno!) pa onda i prodaju kolača u Super Konzumu u Radničkoj (tamo su nam prodavačice rekle da često vraćaju te kolače jer ih nitko ne kupuje), pa se u nekom trenu skrasio u Le Kolač slastičarnici na Petretićevom trgu. Da bi od tamo preselio blizu Glavnog kolodvora, gdje se otvorenje odgađalo mjesecima.
Kada je Le Kolač Park kneževa konačno otvoren prije pola godine, sva sila medija objavila je mahom promotivne fotografije s kojih se smiješio široki raspon brunch jela, a neke od desertnih klasika Hromalić je proširio s nekoliko noviteta.
Oni mediji i Tik Tokeri koji su dogovorno došli na otvorenje, velikog li čuda, bili su oduševljeni isprobanim.
Međutim slijedi otrežnjenje u vidu realnosti i prikazivanja gastronimije bez fotošopa. Baš zato mi izbjegavamo organizirane i dogovorene dolaske te nešto kasnije dolazimo neovisno kao gosti, a ne uzvanici.
Dakle danas, usred gastronomski bogatog dijela godine – jeseni, jelovnik Le Kolača je nikad siromašniji.
Hodajući prema najavljenom osvježenju na brunch sceni (mislimo na Le Kolač, op.a.), primijetili smo u susjednom Boogie Lab interijeru gotovo popunjeni kapacitet. Termin: radni dan – vrijeme bruncha / ručka. Terasa tog lokala također je bila ugodno popunjena. Da se razumijemo, Boogie Lab je od nas dobio veliku pohvalu za uređenje, srednje veseli osvrt na hranu te veliku pokudu na dobronamjernu i potpuno nekompetentnu uslugu.
Kada sada razmislimo, dali bismo sve da nas je Le Kolač Park kneževa dočekao barem u toj formi. S tim da smo čuli kako je Boogie Lab podignuo formu od otvorenja, što se očekivalo. Kod Le Kolača, čini se, situacija je potpuno suprotna.
Simpatična terasa Le Kolača taj tren brojala je valjda 6 ljudi, od kojih je jedan od njih bio i sam vlasnik.
Možda i najveći šok kada uđete u ugostiteljski objekt s tako velikim očekivanjima i najavom dizajnerskog uređenja je taj da vas zapravo nitko tamo ne dočeka niti ne pozdravi. Vlasnik je, digavši se s ugodnog razgovora za jednim od stolova (to smo nešto kasnije primijetili, jer bio je u civilnoj odjeći) došao do nas i pozdravio. Da ga ne znamo s fotografija pomislili bismo da se netko šali.
Zašto? Jer su u lokalu iza šanka bile dvije mlade djelatnice kojima nije palo ni na kraj pameti pozdraviti nas pri dolasku. Kao niti pri odlasku, pokazalo se kasnije.
Takvu nezainteresiranost za goste, priznajemo, do sad nismo doživjeli gotovo nigdje. Zar je tek to ostalo nakon početka kada je, po pisanju jednog prijateljskog medija, ovaj projekt brojao šesnaest članova tima?
Za razliku od dražesne terase interijer nam se uopće ne sviđa. Eto, koliko nam je Boogie Lab interijer privlačan, toliko nam je Le Kolačev neprivlačno hladan, siv, a kada je prazan izgleda upravo sablasno – usko, s pretrpanim premalenim stolovima i iako je dizajnerski zanimljiv gostu ostavlja dojam nelagode.
Iako je, dakle, Le Kolač Park kneževa u vrijeme ručka bio prazan, dok je Boogie Lab pucao od posla, djelatnice očito dogovorno nisu imale namjeru baviti se gostima. Raspodjelu poslova prihvaćamo, ignoriranje gostiju pri dolasku i odlasku – ali i prije odlaska (kasnije o tome) ipak ne.
Tako su nas, da se sjedimo potpuno sami u lokalu, na stolu ipak dočekale mrvice od prethodnih gostiju. Nadamo se zadnjih prije nas, ali tko zna…
Jer su te iste mrvice za našim stolom ostale do kraja našeg bruncha. Nadamo se tek da ih nećemo opet zateći, vratimo li se u Le Kolač za koji dan.
Slijedi novi šok – za brunch od jela imaju tek sendvič u focaccia pecivu.
Pardon? A gusja jetra na sourdough kruhu koji je za Le Kolač izrađivao neka porečka pekarnica? Pa kroasan s dimljenim lososom, krem sirom, sve ukrašeno šarenim cvjetićima? A salata optočena pistacijama? Pa sendvič s avokadom i žumanjkom? A croque monsieur?
Da ne nabrajamo dalje, vlasnik u ulozi poslužitelja je rekao kako imaju tek fecaccia sendviče.
Ok, ovo je bila najbrža prezentacija bruncha ikad – pomislili smo.
Bez ikakvog objašnjenja, čak i kada recentni jelovnik ima ispisane i četiri pizze na popisu. Pizza nema. Razlog: nema razloga, nije pojašnjeno.
Ok, naručili smo dva sendviča, već unaprijed razočarani. Htjeli smo naručiti 3, 4 slana jela i nakon toga jedan ili dva kolača.
Nakon nemaštovitih sendviča koji su stigli za stol nakon desetak minuta, iskreno, nismo bili raspoloženi za puno šire istraživanje.
Nismo sigurni dostavlja li im kruh i dalje porečki obrt ili se oslanjaju na Boogie Lab, jer nismo uspjeli saznati niti taj info, ali sam po sebi taj sendvič nije loš. Focaccia je od fermentiranog krumpira, a prvi sendvič s komadima pečene janjetine imao je džem od luka koji se lijepo složio uz meso, majonezu i salatu – neku nelošu inačicu prilično stisnute coleslaw salate.
Drugi sendvič s mesom pečene svinjetine bio je jednako uspješan. Komadići mesa u oba sendviča bili su kvalitetno ispečeni, lijepo začinjeni, a u drugom je osim salatice bio dodan i pesto.
Ono što je bilo previše, valjda u strahu od toga da sendviči ne budu presuhi, natopili su ih maslinovim uljem i iznutra i izvana. Potonje zaista nije potrebno, od količine nauljenosti do toga da, jedete li prstima možete očekivati kapanje i vrlo umašćene prste pa onda i šake.
Jedete li priborom očekujte raspad nezgodne visoke tostitane focaccie, komada mesa i salate i ukratko – sretno. Bez obzira što su za stolom bila tek dva desertna tanjurića i dvije čaše, naš mini stolić bio je prepun. Ne želimo razmišljati što bi bilo da smo naručili još jedno jelo ili neki prilog. Ok, nema priloga niti drugih jela, “srećom”. Sendvič s janjetinom košta 7,5€ (56,51kn), onaj sa svinjetinom 6,9€ (51,99kn) i recimo da nam je to ok vrijednost za novac. No, sve pada u vodu kada se uzme u obzir ambijent i sve što smo do sad opisali. Sendviči su ok, ali je li to To? Očito je, valjda će se pred advent probuditi i želja za proširenjem Le Kolač Park kneževa brunch ponude.
Nakon toga uzeli smo i zaista odlični Hromalićev kolač službenog imena Lješnjak & Karamela (5,90€). Pokrov slane karamele i ježasto optočenih polovica tostiranih lješnjaka skriva biskvit lješnjaka i ganache lješnjaka. Kreme koje su ukomponirane u ovaj kolač najviša su slastičarska razina u nas te je ovo uradak, da se glazbenim rječnikom izrazimo, vrhunskog pastry DJ-a. Osim mono porcija kolača, Rober Hromalić u novom Le Kolaču nudi i opciju porcije s nekoliko kolača u veličini zalogaja, što je zanimljivo. To košta 6,90€.
E, kad smo kod glazbe, svirao je vrlo dobar glazbeni izbor koji, nažalost, nije mogao rastjerati hladnoću prostora i atmosfere.
Na šanku je pokazno “pod staklenim zvonima” smješteno desetak kolača i to nam je dobra fora. Iza njih vidimo i kreme koje miješaju na licu mjesta što je uvijek lijepo za vidjeti kao i osjetiti miris toplih krema. Ovo zadnje nije dobacilo u dio s gostima, ali svejedno to nam je dobar dio priče.
Kada smo razdraganoj (ironija, nije nas ni pogledala) djelatnici rekli kako bismo platili gotovinom – a osim nje i nas u lokalu nije bilo nikoga – kratko nam je bez podizanja glave promrmljala: Tamo, vani…
Upitali smo je kako misli vani, ako je blagajna unutra?
Očito je time mislila da odemo vani, potražimo vlasnika za nekim od stolova pa se onda vratimo unutra gdje smo prvotno htjeli platiti.
Kada je shvatila da bi joj dodatno pojašnjavanje odnijelo više energije nego da sama ode po njega, ako već ona ne naplaćuje račune, onda je bezvoljno rekla kako će ona otići vani.
Platili smo te pet minuta nakon, pri izlasku. rekli Doviđenja. Djelatnica to više nije smatrala svojom ingerencijom pa nismo dobili odgovor na pozdrav.
Sve bi bilo u redu da je Le Kolač Park kneževa lokacija koja služi tek za preuzimanje kolača, a ne kao polubombastično najavljeno mjesto druženja, afterwork zabave za društva uz pjenušac i širok izbor jela… pa na svakom koraku ta priča je pala u vodu, osim kod selekcije kolača.
Na kraju smo iskreno požalili što smo onomad registrirali da djelatnici Boogie Laba ne znaju razlikovati pjenušce te kako uopće misle prodati onaj prebogati tekući sadržaj šanka tog skupocjenog prostora. Sada vidimo da su te početničke greške lokala susjednog Le Kolaču tek dio pogrešaka koje rade u Le kolaču, mjesto koje je imalo šansu postati jedno od visokourbanih središta gastrotainmenta.
Focaccia sendviči i pizze kojih nema? Ako je to To, hvala – ne.
U nastavku pogledajte naš video, a ispod njega i ocjene:
@eatoutzagreb Ok, ovo stvarno nije bilo dobro. S bombastično najavljivanog brunch menija za druženje spali su tek na korektan focaccia sendvič??? Sablasno prazan vizualno hladan prostor i problematična usluga. Tužno. Kolač odličan. Cijene povišene. . . #zagrebtiktok #zagreb #hrana #eatoutzagreb #kolač #kolaci #desert #zagrebtips #recenzija #iskustvo ♬ original sound – Eat Out Zagreb
Le Kolač, Branimirova 41 Zagreb
radno vrijeme: pon-sub 8-23, ned zatvoreno
web stranica: na linku lekolac.com , no na njoj za sada nema baš ništa
Ocjena:
Hrana 7/10 (slano 5/10, kolači 9/10), usluga 4/10, atmosfera 5/10, čistoća 7/10
fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
