Naš posjet Dubrovniku početkom ove ljetne turističke sezone zaključujemo prirodnim blagom, restoranom Konavoski dvori.
Nakon što smo prošlih dana imali izuzetno pozitivna iskustva u ribljem restoranu Proto u centru grada, ali i u Restoranu 360 Dubrovnik, Konavoski dvori bili su desert na kraju.
Do Konavoskih dvora, jedne od najjužnijih destinacija u Hrvatskoj, stižemo nakon pola sata vožnje od Dubrovnika vozeći se prelijepim krajolikom optočenim pitomom prirodom.
Tople ljetne dane dane u Dubrovniku rashlađivali smo se kupanjem u moru i koktelima na Stradunu u Orlanda, a ovdje u Konavoskim…
Ovdje od prve sekunde osjetite klimu koja vam miluje lice skoro 10 stupnjeva nižom temperaturom, dubokim hladom i odrazom brze rijeke Ljute koja protiče tik uz restoran, a izvire tek nekoliko stotina metara dalje.
Konavoski dvori Eco Green Restaurant prvi je eko zeleni restoran u Hrvatskoj, zadnjih godina obnavljan fondom EU. Od ove godine zasjao je potpuno novim sjajem, uz štednju energije, odvajanje štetnih tvari iz otpadnih voda, uz novu tehnologiju u kuhinji, ali ipak uz sve ono što ovaj nacionalni restoran čini tradicionalnom eno-gastro idilom.
Lijepi drveni stolovi na terasi imaju ugravirana imena ljudi zaslužnih za razvitak restorana. Tu prednjače osnivači projekta Luko Prlenda i Nino Obradović, bivša ministrica turizma Pave Župan Rusković sve do vizionara dubrovačkog turizma kakav je g. Mato Đurović, koji je od općine Konavle dobio koncesijsko povjerenje za upravljanje ovim objektom. Pitanje je što bi se dogodilo da je i ova nekretnina (prije u sastavu Atlasa) prešla u ruke Lukšić grupe. Znamo što je sada – ovo zdanje nije tek očuvano kao iznimna vrijednost konavoskog kraja, nego je i unaprijeđeno u uzoran ekološki turistički proizvod.
Pastrve u bazenima, peka sa strane, mlin, divan interijer i konavoske nošnje – sve to imaju Konavoski dvori
Činilo nam se da je tog dana više stranih turista bilo na prostranoj terasi Konavoskih dvora, nego u samom Dubrovniku. Dobra informiranost turista gdje se jede najbolja hrana svih regija Hrvatske u ovom kraju očito dolazi do izražaja.
Dolaskom u vrt restorana teško je bilo odoljeti mirisima koji su se širili iz prostora sa strane. Tamo se pripremalo meso i povrće ispod peke, ali i kruh pod pekom. Malo pokraj tu su i bazenčići rijeke Ljute u kojima brzo plivaju pastrve, a na drugoj strani okreće se kolo mlina ozelenjeno mahovinom i travom uz osvježavajući zagrljaj vode. Dame iz servisa odijevene su u konavosku folklornu nošnju, što dodatno daje osjećaj tradicije i ljepote ovog kraja.
Naš ručak na metar od rijeke Ljute koja je lijepo šumila započeli smo dalmatinskim pršutom i selekcijom sireva. Namirnice tim restorana pribavlja od lokalnih dobavljača i proizvođača mliječnih proizvoda, povrća i uzgajivača stoke. Za pršut koji je, usput rečeno, bio jedan od najboljih koje smo probali zadnjih 5 godina, zaslužan je proizvođač iz Metkovića. Na stol su nam uz tu platu stigli i vrući uštipci. Pa sami zaključite kako nam je započeo ručak. Što se nas tiče, uz ovakve izvanserijske domaće proizvode, sve da je ručak i završio taj tren, bilo bi to divno iskustvo.
No, bio je to tek početak…
Nakon toga nam je voditelj restorana, legendarni g. Pero Šilježar, preporučio da svakako uzmemo njihovu pastrvu sa žara, što smo sa zadovoljstvom prihvatili.
Kao predigru ovećoj pastrvi koja je tik prije još plivala u bazenu unutar vrta restorana naručili smo i carpaccio od kozica. Njega nam je donio osobno simpatični chef Tomislav Čičak, koji je cijeli naš ručak učinio izuzetno okrenut tradiciji i iznimnim okusima poštivajući namirnicu, tek uz pokoji moderni detalj koji cijelu sliku nije narušavao. Dapače, dao bi joj još dodatni dodir spoja tradicije i našeg vremena.
Konkretno u carpaccio slučaju je uz kirurški precizno tanko odrezan sloj kozica, salatice i mariniranih tikvica, a pod svime elegantno kistom urešenu redukciju aceto balsamica, dodao salaticu te zanimljive segmente jela – poput kolutića gela od rajčice, koji nam se isprva učinio kolutićima mrkvice. Bilo je to lijepo i ukusno iznenađenje, kao i prah od crnih maslina povrh. Elegantno i tradicionalno, ali ujedno i moderno. Jako lijepo.
Ako pogledamo naš stol iz ptičje perspektive, uz dva jela koja smo već naveli uočit ćemo i raviole od špinata punjene domaćim svježim sirom, biftek sa šparogama i ragu od puževa.
Ragu od puževa pripremljen je u maniri brudeta – uz bogati pikantni povrtni umak sljubljen sa salsom i podliven vinom. Čim smo ga probali krenulo je uspoređivanje s puževima iz Proto restorana. Većini nas za stolom, iako potpuno različiti u finalnoj varijanti, obje izvedbe su vrlo uspjele. I obje su podjednako uspješne. Ovi koje rade u Konavoskim se zaista više oslanjaju na tradiciju i rustikalno, dok nas puževi iz Prota jako podsjećaju na nekoliko najboljih pariških bistroa u kojima smo jeli jednako fascinantnu razinu ovog jela. U Protu ih čak slično i serviraju pariškom načinu- u tanjuru / pladnju s udubljenjima.
Kratko se vratimo na raviole, koji su bili u sekundu ispravno skuhani, ugodni na kušanju i lijepog punjenja od sira, uz kremu od slanutka i vrhnja te umak od sušenih rajčica i Worchester umaka.
Meso pastrve bilo je, kako smo i očekivali, sočno i meko. Oveća riba koja je na tanjuru imala sve odlike najsvježije moguće ribe. I to je ono što se cijeni.
Biftek s pečenim koromačem i šparogama bio je ispečen medium rare prema medium, fino roza iznutra i odlično pečen izvana. Maillardova reakcija na djelu, baš kako treba. Poslužen je uz reducirani umak od pečenja i crnog vina.
Što se tiče vina, Konavoski dvori nude vrlo dobru kartu domaćih i inozemnih vina, s osobitim naglaskom na lokalne vinare. U oko nam je upala naša omiljena vinarija Crvik iz Konavala, primjerice.
Za ovaj ručak odlučili smo se, ipak, za nevjerojatno moćan Dingač 2016 vinarije Saints Hills.
Početak ručka, s obzirom da smo u Konavle došli prilično iscrpljeni od vrućine na plaži, proveli smo uz mineralnu vodu, a snažnija mesna jela (pa i ovaj pikantni snažni ragu od puževa) divno je popratio Dingač za sva vremena. A ovaj je zaista vječan. Nakon dvije godine u bačvi (barrique francuskog hrasta) i nakon toga još tri godine odležavanja u podrumu ovaj Plavac mali s premium posjeda Sv. Lucia ima moć odležavanja još barem deset godina.
Rubinsko taman, već bojom naznačava svoju moć. Na nosu voćan, bobičasto razigran uz dodir suhe šljive, ali i uz finu dozu ugodnih balansiranih začina. Na nepcu je, pak, topao i razmjerno gust, odličnih lijepih kiselina i punog tijela. No i dalje pitak, nikako pregrub – zapravo zaista elegantan. Balans ovih omjera imaju samo velika i izuzetno odškolovana vina s najboljih vinograda.
Usput, ovaj Dingač fantastično ide i kao pratnja kakvom snažnom čokoladnom desertu – svakako probajte i javite utiske.
Sličnu stvar glede velikih vina možemo reći i za vino Saints Hills Le Chiffre 2019., koje smo nekoliko puta pili u Orlando Caffeu na Stradunu. Taj odležani Chardonnay toliko je zavodljiv, toliko je moćan i u isto vrijeme savršeno balansiranih nota vanilije, maslaca, prženih lješnjaka i cvjetnosti iza, da smo se instantno zaljubili u to vino. Na prvi gutljaj. Savršen uz ribe i školjke, no i uz teletinu uz saft od pečenja npr.
Interijer i eksterijer cijelog kompleksa Konavoskih dvora uz iznimnu je dozu talenta uredila arhitektica Lea Đurović Ruso. Detalji konavoskog kraja dižu tradiciju na pijedestal – od stolaca preko teksta na stropu, uzorka na tanjurima, nošnjama u koje su odijevene dame iz servisa – uređenje starog mlina. Vidite i sami iz prijašnjih fotografija kako to izgleda. Dolaskom tamo kao da ulazite u jednu drugu – ljepšu dimenziju. Ljudima koji su zaslužni za to kapa do poda, oni su zadužili ne samo svoj kraj nego i nas koji u takvim ljepotama možemo uživati kao gosti.
Tradicija, štednja energije ekološki prihvatljivim izvorima, obnovljena tradicionalna priča i čuvanje povijesti Konavoske dvore stavljaju u sam vrh naših restorana tradicionalne nacionalne kuhinje.
Konavoski dvori Eco Green Restaurant
Adresa: Ljuta b.b., Ljuta – Konavle
radno vrijeme: svaki dan od 11 do 23 sata
rezervacije tel.: 020 791 039
web stranica: link
fotografije: Eat Out Zagreb
