Riblji bistro Amfora na Dolcu tipični je primjer odlične ugostiteljske ideje. Tik kraj ribarnice u centru Zagreba omanji lokal s jelovnikom koji prati jednostavno pripremljena riblja jela. Ima smisla, logike i dapače, takav projekt više je nego potreban Zagrebu.
Nedavno smo u sličnim lokalima pri središnjoj tržnici u Malagi jeli miješanu friganu ribu, srknuli nekoliko školjki i nekoliko šampanjaca. Slično je bilo i u Firenci i Barceloni, da ne nabrajamo dalje.
Znali smo da nas ne čeka eldorado kada smo odlučili testirati pržene lignje u zagrebačkim restoranima, ali ipak da će se zaredati prilično loše porcije, to nismo očekivali. Nedavno iskustvo u BIR-u na Zvonimirovoj-Harambašićevoj započela je taj nesretni niz.
Da odmah kažemo i ovo: Amfora na Dolcu nudi i uspješnije pripremljena jela poput korektne riblje juhe, ponekad imaju i škampe – nedavno su ih nabavili u ribarnici pokraj, bili su krupni i vrlo sočni. Bakalar na jušno im je okej, a friške srdele iz ribarnice su za pohvaliti. Ukratko ovaj bistro je baš to – donekle korektno i nepretenciozno mjesto za riblja jela po fer cijeni.
Terasa je za vrijeme rada tržnice Dolac prilično posjećena, a zauzeto je i nekoliko stolova u interijeru na katu. U prizemlju nema stolova, tek šank i nešto maleno što zovu toaletom i na čijim vratima piše Private.
Porcija lignji s pomfritom (jer je krumpir salatu ili kuhani krumpir valjda teško poslužiti kao prilog) košta 10€ što je standardna cijena ovih mjeseci. Riblja juha je 3,50€, a srdele 6,40€. Gavuni su 9€ dok je bakalar 9,50€. Odrezak tune je 12€.
Amfora na Dolcu, dakle, ima terasu s dvadesetak sjedećih mjesta. Na prvu upada u oči valjda najružnija sjedeća garnitura u gradu iz linije Ožujsko. Nju prati i jednako privlačna tabla s popisom nekoliko jela.
Na katu, u unutarnjem dijelu bistroa, stanje je ugodnije. Bijeli stolnjaci i karirani nadstolnjaci nude ipak ponešto više ugode duši.
Dva društvanca u dužem razgovoru narušava tek naš povišeni dio interijera. On osim dva stola djelomično služi i kao skladište pa su tu neke kutije, nešto nabacanih stolaca ili što je već sve tamo ugurano. Estetski prilično neobično rješenje.
Lignje su stigle prilično brzo. Porcija je obilna.
Okus je, pak, za zaboraviti. Tek je dobro to što je hrana stigla topla, ali sami okusi nisu niti malo privlačni. A kada su lignje i vizualno neprivlačne i prilično tamne što ukazuje ili na preprženost ili na starije ulje – jedno ne isključuje drugo – onda znaš da tu nema neke sreće. Na dnu tanjura ostavljaju tamni trag, što govori u prilogu tezi iz prošle rečenice.
Ove lignje stvarno nisu za preporučiti.
Gospođe koje rade imaju, kako da to kažemo, snažan karakter… Ali generalno nam je to dobro i daje dušu inače učmalom Dolcu.
Na web stranici bistroa možete vidjeti cijene koje su bile aktualne prije, vjerujemo, nekoliko godina.
Gospođi koja je na kraju ručka stajala iza nas kako bi platila rekli su da se eto baš tad pokvario POS aparat, što je moguće. Ali toj rečenici smo prisustvovali u nekoliko navrata u dva, tri lokala pa nam to nije simpatično čuti. Obitelj je skupila gotovinu i platila.
Nama, pak, koji smo platili gotovinom, nisu izdali račun (za gospođu iza ne znamo). I nije bila nekakva gužva, dapače čekali smo uzvraćanje preostalog iznosa novca 3, 4 minute. Ne kažemo da je ovo tamo praksa, dapače vjerujemo da im to nikada ne bi palo na pamet (khm…), ali eto: dogodilo se – ne ponovilo se.
Od prilično preprženog iskustva (pri tome ne mislimo samo na lignje) oporavili smo se tek na Splavnici pod Dolcem, uz pogled na šik damu koja je kupovala cvijeće za balkon.
Šarmantni Zagreb mogao i morao bi, ipak, imati lokale koji malo više brinu o svojim gostima. Amfora na Dolcu, konkretno, trebala bi dobiti vizualno pofriškavanje. To nužno ne mora značiti neku radikalnu promjenu, ali estetski i higijenski na tom projektu bi zaista trebalo poraditi.
Bit će sigurno onih koji se s ovom tvrdnjom neće složiti jer je njima, eto, tamo dobro. Ali ovo je ipak naša recenzija i smatramo je objektivnom. Tim više što nam je Amfora s Dolca u većem dijelu simpatični bistro s nemalim potencijalom.
fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
