Putujući ovih dana Amalfi obalom odlučili smo dan i pol posvetiti jednom od najljepših svjetskih bisera – otoku Capri.
Otok Capri nalazi se u južnoj Italiji, u Napuljskom zaljevu. Okružen Tirenskim morem, otok je prepun egzotičnog zelenog raslinja, nestvarno lijepo uređenog okoliša i kontrolirane vizure ulica, šetnica i općenito cijelog otoka. Tako su pravi primjer kako se priroda ne mora nagrditi kako bi se dovela u funkciju turističke namjene, što je nešto što mi tek moramo naučiti.
Više je načina kako stići na otok Capri, a najjednostavniji je vjerojatno iz grada Sorrento – bilo trajektima više kompanija od ranog jutra do večeri, bilo privatnim brodovima. Prvo košta nešto ispod 20€ po osobi (povratna), a drugo od 500€ naviše za 6 osoba. Mi smo putovali Vicenzo Capri Boats gliserom koji od Sorrenta do Capri Marina Grande košta 650€ za 6 osoba. Tu u sat vremena možete obići obale Capri otoka iz veće blizine od velikog trajekta, jasno, tako da unutar sat vremena dobijete i lijepu turu otokom. Trajekt vozi nešto manje od pola sata. Reći će vam da karte za trajekt morate kupiti online kako biste izbjegli veliki red. Istina je da velikog reda nema, prolazili smo kraj tih kompanija u Marini Grande, bilo je po 4 ljudi u redu i karata ima puno, a trajekti idu svako malo.
Nipošto nemojte propustiti vožnju brodom ili privatnim čamcem/gliserom po otoku, a naša najtoplija preporuka ide i posjetu Grotti Azzurri ili Plavoj spilji. Ulaznice pri posjetu možete platiti direktno na plutajućoj blagajni – košta 14€ te unajmiti mini čamac koji jedini smije ući u taj prostor. Čak nekad valja i leći na pod čamca, s obzirom kako je ulaz nizak – rekao nam je naš član tima koji je tamo bio prošle godine. Pri našem posjetu, nažalost, nismo mogli ići zbog visokog vodostaja. Preporuka: provjerite prije polaska na Capri kakvo je stanje s vodostajem.
Od Marine Grande (u blizini uz cestu je odlična plaža, nekoliko stotina metara udesno – napomenut ćemo pri kraju) prema gradu Capriju možete ultra malim busom za 15-ak osoba (u taj broj su uključena i stajaća mjesta) i nema klime, no otvoreni su prozori i sve funkcionira prilično dobro. Karte za sve lokalne prijevoze su oko 2€ po osobi po smjeru. Alternativa je uspinjača koja vozi nekih pet minuta. Karte se kupuju 50m dalje u kućicama koje prodaju karte i za ostale prijevoze. I naravno, imate opciju taksija. Ovdje taksiji nemaju krov, nego se radi o prostranim kabrioletima koji su modificirani, kažu nam, ovdje na otoku. Izgledaju kao novija verzija kubanskih limuzina uz nabildanost prugastog obalnog štiha. Taksi vozači će vam uglavnom odrezati, pitate li ih za cijenu, cifru od 30€ za do 4 osobe. Ako ste sami ili vas je dvoje, probajte naći nekog kraj vas i iskombinirajte povoljniji prosjek po osobi. Cifra je u totalu ista, tih tridesetak eura.
Već pri dolasku brodom u Marinu Grande vidimo kako je sve prilično dobro organizirano, kako unatoč vrhuncu sezone (prva polovica kolovoza) prijevoznički kapaciteti zadovoljavaju potrebe i to nas veseli. Ne čeka se dugo i već ste na cilju – u gradu Capri ili Anacapri. Gradić Anacapri je iznad Caprija (prefiks ‘ana’ znači upravo to – ‘iznad’).
Naš odabir od luke do grada Capri bila je uspinjača.
Prilična gužva, no unutar dvadesetak minuta čekanja bili smo u vozilu i eto nas uskoro gore.
A čim stignete gore čeka vas doslovno – raj. Za razliku od izuzetno popularnih gradića Amalfi obale (Positano, Amalfi) koje smo također posjetili, Capri se znatno ističe i stavlja na pijedestal u svakom smislu. Prirodom, ljepotom uređenja pa ako ćete i humanijom gradnjom te ugodnim šetnicama uglavnom u hladu.
Prva dva iznad navedena grada znatno su više u strmim uskim uličicama i s obiljem sunca, što je vrlo izazovno u kolovozu računajući na temperature i veliki broj turista.
Ljepote koje nosi Capri nismo doživjeli nigdje, a boravak u butiknom hotelu Brunella bio je kraljevski
Na samom ulazu u grad stižete na glavni trg Piazza Umberto I (popularno Piazzetta), uz koju imate vidikovac na dio otoka, kao i niz ugostiteljskih objekata.
Naš savjet je – prošetajte do dvije glavne točke s koje puca pogled na najljepše što je vaše oko vidjelo zadnjih godina.
Ugodnim šetnicama uživajte u hladu i vizuri oleandara, divnim terasama kafića i restorančića, kao i u inificirano uređenim dizajnerskim trgovinama. Krema dizajnerske odjeće ovdje stoji u diskretnim trgovinama koje se jedna za drugom nižu dijelom šetnice.
Krenite, predlažemo, put Via Tragara. U toj ulici naći ćete niz vila, hotela, restorana i na njenom kraju Belvedere Tragara (upisan je u Google Maps, da pomognemo).
S tog ogromnog balkona pogled seže na veliki dio zaljeva i najveću znamenitost koju nudi Capri – Faraglioni stijene. Tri diva koja se ponosno dižu iz mora moći ćete fotografirati i tako uz niz brodova imati uspomenu na jedan od najupečatljivijih prirodnih pogleda u životu.
Iako je u tom dijelu Caprija smještaj vrlo skup (slično je i na cijelom otoku, nešto povoljnije je ipak u Anacapriju) naša preporuka je da baš ovdje pokušate naći neki smještaj barem na dan, dva.
Naš odabir bio je Villa Brunella, nedaleko od ovog vidikovca na ulici Tragara.
Iako ima ‘samo’ četiri zvjezdice, ovaj butikni hotel zaslužuje komotno i njih 5. S dvije predivne terase s kojih puca pogled od kojeg zastaje dah, izvrsnu uslugu od recepcije do restorana i bazena Villa Brunella zaslužuje najviše ocjene. Molimo da se i osobno uvjerite u naše tvrdnje, jer ovo što slijedi na fotografijama je možda 30% onoga što možete doživjeti uživo. Cijena za smještaj u vrhuncu sezone je od 350-ak eura po noći za sobe od 18 kvadrata do 950 eura za najskuplji Deluxe Junior Suite apartmane, dok se početkom rada na proljeće kao i u desetom mjesecu cijena spušta na 250 eura i naviše.
Sobe su svijetle, šarene i vedre, baš kako to i priliči ovom egzotičnom otoku.
S ulice se do soba spušta stepenicama koje vode skroz dolje do bazena i terase s koje opet puca predivan pogled.
Bilo da se želite odmoriti na panoramskoj terasi uz bazen ili na balkonima sobe ili apartmana, zagarantirana vam je privatnost i pogled vrijedan milijun dolara. Baš iz razloga poštovanja privatnosti gostiju na bazen nismo nosili kamere, ali u restoran na rooftop terasi itekako jesmo. Naš ručak i sutradan doručak bili su pravi užitak, dijelom zbog pogleda i dijelom zbog izvrsne hrane i famozne karte vina.
Restoran Terazza Brunella nudi klasike talijanske kuhinje uz duboke okuse i lijepe tanjure, a tjestenina je jedna od najboljih koje smo jeli u zadnje vrijeme. Restoranu tradicija seže od 1960. kada djed Salvatore i zet mu Vincenzo otvaraju Bar Cincillà koji nudi kolače none Jolande. Nakon toga postaje snack bar uz tradicionalnu Caprese kuhinju.
To ostaje i do danas, s tim da je devedesetih promijenilo ime u Terrazza Brunella po kćeri none Jolande, Brunelli, koja danas uz svoga sina Luigija vodi ovaj predivni restoran.
Izraz Caprese, jasno, najviše vežemo uz istoimenu salatu (svježe rajčice, mozzarella i bosiljak), a značenje mu je, naravno, doslovno i ‘s Capri’ otoka.
Villa Brunelli Capri i pogotovo njezin rooftop restoran Terrazza Brunella nude ultimativni lounge osjećaj kakav, usuđujemo se ustvrditi, nismo osjetili nikada u životu. Sav u staklu, ugodno rashađen (ipak je kolovoz, rana popodneva znaju biti surovo topla). Stol na rubu vrha vile uz koji puca neopisiv pogled pamtit ćemo zauvijek.
Ah da, da budemo iskreni pamtit ćemo i kartu vina koja je jedna od najboljih, barem što se talijanskih vina tiče, koju smo ikad vidjeli. Ima i smisla, ipak smo na Capriju.
Za ručak smo se zaželjeli probati tradicionalne talijanske tjestenine pa smo naručili domaće špagete s tri vrste slasnih cherry rajčica, tjesteninu scaliatello s patlidžanom, cherry rajčicom, mozzarellom i bosiljkom i kremaste fettuccine s ribanim limunom s Caprija i tuna tartarom povrh.
Tjestenine su, sve redom, bile izuzetno ukusne i karakterne, opirući se pod zubima. Čak ne bismo rekli da su bili na samom al dente rubu, ali su jednostavno izvrsno umiješene i uz ukusne duboke umake su odlična kombinacija. Uz njih smo pili po nekoliko čaša lokalnog prosecca. Cijene jela su mahom od 20 do 36€ po porciji, a vina od 10€ naviše po čaši. U totalu ručak nas je koštao oko 150€, što smatramo izvrsnom vrijednosti za novac. Kasnije u sobi smo popili bocu izvrsnog Bartanijevog Amaronea Della Valpolicella iz 2008.
Pri popodnevnom povratku do Piazzette Umberto I vidimo fora izložbeni primjerak i krećemo mini busom prema gradiću Anacapri.
U Anacapriju se nismo zadržali dugo, tek smo prošetali prilično mirnim uličicama, vidjeli niz malih manufakturnih radnji, postolare koji pred nama izrađuju Capri sandale (znate one pri ristu optočene dijamantima i kamenčićima?). Ipak, svratili smo u drevnu crkvu San Michele, koja ima famozni pod popločan keramičkim mozaikom, tako da morate hodati po drvenim puteljcima uokolo. Jako zanimljivo i predivno. Crkvu je posjetio i papa Benedikt XVI.
U gradiću Anacapri preporučujemo da, osim predivne crkve, vaša destinacija bude i Villa San Michele uz koju puca nevjerojatan pogled na drugi dio zaljeva.
U to, kada dođete do busne stanice u Anacapriju za nazad (za Capri ili Marinu Grande Capri) počastite se s kuglicom, dvije artisanskog gelata 30 metara ulijevo. Uz busnu stanicu su i taksiji pa vidite što vam je draže. Generalno se u ovom dijelu talijanskog priobalja bus čeka u redu – a slično je i na zračnoj luci u Napulju kada čekate taksije. Nema puno biranja – čekate u redu i svako dobiva svog taksistu (sad nam je palo na pamet da je i tu, ako je vožnja od 15-ak minuta, cijena od tridesetak eura realnost. No tu je povoljniji Alibus, stižete li zrakoplovom prije ponoći.
Posvuda će vas pratiti ogromni, ponekad i veličine rukometne lopte, limuni s Caprija ili Sorrenta. Dopustite si da vam čim stignete uspinjačom u Capri u drvenoj kućici iscijede sok od nekoliko vrsta voća, uživat ćete.
Inače, uskoro se pri centru Caprija otvara i hotel Palma koji izgleda odlično.
Jesmo li vas zagrijali za Capri? Bilo da putujete od Napulja vlakom do Sorrenta ili brodom, bilo da ste negdje oko Positana ili susjednih gradova Amalfi obale ili gdjegod da ste – Capri čeka u svom punom sjaju. Nas je očarao.
fotografije: Eat Out Zagreb
